Sveti Ignjatije Bogonosac

Biografija

Ignjatije Bogonosac ili Ignjatije Antiohijski je hrišćanski svetac. Po redoslijedu je bio treći patrijarh u Antiohijskoj crkvi. Dobio je ime Bogonosac jer ga je, u njegovom djetinjstvu, Isus Hrist nosio na rukama, ali i zato što je u srcu i na usnama nosio ime Boga živog.

Rođen je u Siriji u prvom vijeku, a umro je u Rimu 20. decembra 107. godine. Poštuje se u Pravoslavnoj crkvi, Drevnoistočnim crkvama, Istočno-katoličkim crkvama, Rimokatoličkoj crkvi, Anglikanskoj zajednici i Luteranizmu.

Središnje njegovo svetilište je Crkva Svetog Klimenta u Rimu. Zapadno hrišćanstvo praznik Svetog Ignjatije obilježava 17. oktobra, dok Istočno hrišćanstvo Svetog Ignjatija slavi 20. decembra po julijanskom kalendaru ili 02. januara po gregorijanskom kalendaru. Pravoslavna crkva 29. januara obilježava prenos moštiju Svetog Ignjatija.

Vjeruje se da je Isus tokom podučavanja svojih učenika smjernosti, u svoje ruke uzeo dijete i izgovorio: „Ko se ponizi kao dijete ovo, onaj je najveći u Carstvu nebeskom“. To dijete je bio Ignjatije Bogonosac.

Ignjatije Bogonosac i episkop smirnski su bili učenici Svetog Jovana Bogoslova. Sveti apostoli su donijeli odluku o postavljanju Svetog Ignjatije za Antiohijskog episkopa. Za vrijeme episkopskih dana pokazao je veliku predanost u radu. Sa velikim trudom je propovijedao pobožnost.

Bio je prvi u uvođenju antifonskog crkvenog pojanja. Karakteristika takvog načina pojanja jesu dvije pijevnice koje se smjenjuju, kada na jednoj počne pojanje, na drugoj se završi i obrnuto. Vjeruje se da su za ovakvo pojanje Svetog Ignjatija inspirisali nebeski anđeli.

Car Trojan se jedne prilike zadesio u Antiohiji dok je ratovao sa Persijancima. Tamo su mu pričali o Svetom Ignjatiju pa ga je on, iz znatiželje, pozvao da se upoznaju. Car mu je nudio zvanje senatora, ako bi se Ignjatije poklonio idolima, odnosno ako bi se okrenuo od svoje vjere.

Odbio je carevu ponudu pa su ga za kaznu okovali i poslali u Rim. Put do Rima vodio je od Azije kroz Trakiju, Makedoniju i Epir. Mukotrpno putovanje proveo je u molitvi. U Rimu su ga bacili lavovima. Zvijeri su ga raskomadale i pojele. Ostale su nepojedene veće kosti i srce. Bilo je to 107. godine.

Postoji vjerovanje u hrišćanstvu da se Sveti Ignjatije u nekoliko navrata javio iz raja kako bi pomogao svakom onom ko traži njegovu pomoć ili činio druga čuda. Njegove mošti su iz Rima prenijete u Antiohiju. Kada su Persijanci u 6. vijeku osvojili Antiohiju tada su mošti ponovo vraćene u Rim.

Kako predanje nalaže, na dan Svetog Ignjatija ne treba raditi teške poslove. Pogotovo ne treba presti, šiti i slično. U nekim je mjestima običaj pravljenja kolača za djecu. Prije nego što se kolač podijeli djeca se povlače za uho, kako bi tokom nove godine porasla. Na zemlji se napravi krug od konopca pa domaćice unutar njega bacaju hranu za živinu, posebno napravljenu za ovaj dan.