Sveti apostol Toma

Biografija

Sveti Toma (Juda Toma, Nevjerni Toma ili Didim) je bio Isusov apostol. Rođen je u Galileji u prvom vijeku, a umro je u Indiji, 21. decembra 72. godine. Ostao je zapamćen po tome što nije povjerovao da je Isus Hrist vaskrsao.

Nakon kratkog vremena, kada je vidio vaskrslog Isusa, izgovorio je sljedeće riječi: „Gospodin moj i Bog moj!“ Propovijedao je Jevanđelje u Indiji, gdje je i umro mučeničkom smrću.

Slavi se u Katoličkoj crkvi, Pravoslavnoj crkvi, Anglikanskoj crkvi, Luteranskoj crkvi i nekim Protestantskim crkvama. Smatra se zaštitnikom arhitekata, Indije, slijepaca, teologa, klesara, zidara drvodjelja, bačvara, kolara, stolara, užara, dunđera, bunardžija, kaldrmdžija i tako dalje. Ime Svetog Tome nose mnoge crkve širom svijeta.

Katolička crkva praznik Svetog Tome proslavlja 03. jula. U Pravoslavnoj crkvi ovaj svetac se proslavlja 19. oktobra, u narodu poznat kao Tomindan.

Biografija

Sveti apostol Toma, zvani Blizanac, je rođen u Galilejskom gradu Paneada. Bio je sin ribara. Napustio je porodicu kako bi slijedio Isusa Hrista. Naime, kada je čuo i vidio kako Isus Hrist uči ljude i iscjeljuje njihove bolesti u raznim gradovima i selima, Toma je postao njegov učenik i apostol.

U Jevanđelju po Jovanu Toma se javlja nekoliko puta. Nakon Lazareve smrti, apostoli se nisu slagali sa Isusovom namjerom da se vrati u Judeju jer su tamo Jevreji već pokušali kamenovanje Isusa. Kako je Isus bio ustrajan u ovoj naumu, Toma je rekao: „Hajdemo i mi da umremo s njim!“

Sveti Toma je držao govor tokom Posljednje večere. Isus je nastojao da uvjeri apostole kako poznaju put kojim on ide, ali Toma je tvrdio da oni ne poznaju ništa. Zbog toga, ali i zbog zahtjeva apostola Filipa, Isus je detaljno objasnio svoju vezu s Ocem. Tada je rekao: „Ja sam Put i Istina i Život“.

Međutim, Toma je u Novom zavjetu najpoznatiji po svojoj sumnji u Hristovo vaskrsenje. Tražio je da on lično dotakne Isusove rane kako bi se uvjerio: „Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati“. Zbog toga je prozvan Nevjerni Toma. Isus se javio rekavši: „Pruži ruku tvoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran“.

Iako se ne zna da li je stvarno dodirnuo Isusove rane jer to ne piše u Bibliji, Toma je brzo povjerovao u Isusovo vaskrsenje jer ga je život vidio te je tada izrekao: „Gospodin moj i Bog moj!“ Zbog toga je ponekad nazivan i Toma Vjernik. Sveti apostol Toma je krstio Tri kralja. Propovijedao je Jevanđelje, najprije u Siriji i Perziji, a potom u Indiji.

U početku je bio žalostan što mora da ide u tako daleku zemlju, ali mu se Gospod javio i oraspoložio ga. U Indiji je posvećeno, sa velikom ljubavlju propovijedao Jevanđelje te je tako mnoge bogate i siromašne obratio u hrišćanstvo. Uspio je u zasnivanju tamošnje crkve. Postavio je sveštenike i episkope.

Slušajući njegove propovijedi, hrišćanstvo su prihvatile sestre Tertijana i Migdonija, koje su bile supruge indijskih kneževa. Zbog toga su obje trpjele mučenje od svojih muževa. Nakon što su krštene nisu više htjele biti u braku. Kada su se oslobodile braka živjele su mirnim, hrišćanskim životom.

Knez Muzdije, Tertijanin suprug, kako bi se osvetio Svetom Tomi osudio ga je na smrt. Poslao je pet vojnika koji su ga proboli sa pet koplja. Tako je Sveti Toma umro u Indiji.

Prije smrti je, kao i ostali apostoli, čudom prenijet na pogreb Presvete Bogorodice u Jerusalimu. Kako je zakasnio bilo mu je jako žao pa je zamolio da se otvori Bogorodičin grob. Međutim, u njemu nije bilo tijela. Isus je Presvetu Bogorodicu uzeo u Carstvo Nebesko, a Sveti Toma je još jednom prisustvovao čudu od strane Isusa Hrista.

Danas se hrišćanske Crkve na malabarskoj obali u Indiji nazivaju „Tomini hrišćani“. Mošti Svetog Tome, u četvrtom vijeku, prenijete su u grad Edesu, a zatim u Carigrad.

Narodni običaji

Mnoge pravoslavne porodice Tomindan obilježavaju kao svoju krsnu slavu. Po narodnom vjerovanju na Tomindan se nigdje ne ide od kuće, čak je poznata izreka „Sveti Toma, sjedi doma“.

U pojedinim krajevima Sveti Toma se povezuje sa vukovima i zbog toga, na ovaj praznik, niko ne radi. Isto tako, vjeruje se u ljekovitu zečiju mast i to onog zeca koji je ulovljen na ovaj praznik. Ova mast se čuva jer ima ljekovita svojstva kod kostobolje i kod olakšavanja poroda.

Dan Svetog Tome se uzima kao prelaz u zimski period, odnosno od tog dana se, u narodu, računa zimsko godišnje doba. Toma u narodu važi za vrijednog apostola pa ga zbog toga mnoge zanatlije cijene kao svog zaštitnika.

Vjeruje se da je pri podjeli uloga Toma dobio pečat od oblaka, međutim, on nije donosilac oluje, nego dragocjene kiše. Iako narod vjeruje, ako bi se on naljutio, mogao bi da upriliči drugi potop, što se neće ubrzo desiti jer ga nadgleda Bogorodica.

Smatra se da je bio vješt u oblikovanju drveta, ali je uvijek drvodeljao na kamenu, a ne na panju. Jedne prilike javi mu se đavo u obliku lijepe djevojke kako bi ga iskušao. Kada se Toma zagledao u djevojku udarcem u kamen je otupio sjekiru. Zbog toga se jako naljutio, toliko da je izazvao obilnu količinu kiše i potopio đavola u bari.