Sveti apostol Matej

Biografija

Sveti Matej (grčki Μαθθαιος) je bio Isusov apostol, pisac Jevanđelja po Mateju. Napisao je prvo Jevanđelje te je zbog toga nazvan Jevanđelist Matej. Rođen je u prvom vijeku, a nije poznato vrijeme njegove smrti.

Sveti Matej se slavi u Rimokatoličkoj crkvi, Pravoslavnoj crkvi, Anglikanskoj crkvi, Luteranskoj crkvi i nekim Protestantskim crkvama. Propovijedao je hrišćanstvo, liječio je bolesne i činio mnoga druga čuda.

Biografija

Sveti Matej je bio Alfejev sin. U Jevanđeljima i Djelima apostolskim Matej je bio jedan od dvanaestorice Hristovih apostola i učenika. U Jevanđeljima se navodi da je Matej bio carinik koji je sakupljao poreze od ljudi, od Galileje do Sirije. U to vrijeme je bio na lošem glasu među ostalim Jevrejima. Smatrali su da je korumpiran.

Prekretnica u njegovom životu se dogodila kada mu je Isus došao u kuću. Blagoslovio ga je i pozvao među svoje apostole riječima: „Hajde sa mnom“. Prihvatio je Isusov poziv. Prije odlaska svečanim ručkom se oprostio od rodbine i prijatelja, a sve je poslije opisao u Jevanđelju.

Propovijedao je hrišćanstvo među Jevrejima oko petnaest godina. Propovijedao je jevrejskim enklavama preko Etiopije do Istoka. Prije odlaska ostavio je Jevrejima napisano Jevanđelje na aramejskom jeziku. To je bio tadašnji jezik Jevreja u Palestini. Jevanđelje po Mateju napisano na grčkom jeziku je prevod sa aramejskog.

Sveti Matej je bio jedini od svih apostola koji je bio školovan. To se ogleda i u pisanju Jevanđelja. Ipak, kada je Matej postao Hristov apostol nije radio poslove sa novcem, iako je bio stručnjak. Ova služba je dodijeljena Judi.

U Jevanđelju po Mateju prikazan je Isus kao Mesija kojim se ostvaruje drevno, starozavjetno proročanstvo. Ova odrednica je prisutna kroz čitavo Jevanđelje po Mateju. Po njemu, David je Isusov predak po tijelu. Po Izaijinom proročanstvu obistinilo se Hristovo djevičansko začeće, a po Mihejinom proročanstvu njegovo rođenje u Betlehemu.

Propovijedao je Jevanđelje u Partiji, Midiji i Etiopiji. Postavljao je episkope i sveštenike, među kojima je bio čovjek koji je bio njegov sljedbenik po imenu Platon. Za neko vrijeme njegov sljedbenik se povukao u goru kako bi se posvetio samačkom životu i molitvi. Tu mu se Gospod javio.

Matej je krstio suprugu i sina jednog kneza, što je imalo za posljedicu veliku kneževu ljutnju. Poslao je stražare kako bi doveli Svetog Mateja pred sud. Stražari su poslušali naredbu, ali su se vratili bez apostola. Tvrdili su da su čuli njegov glas, ali ga nisu mogli vidjeti. Onda je ovaj knez poslao druge stražare.

Kada su ovi drugi stražari došli po Mateja oko apostola je javila jaka nebeska svjetlost koja je stražare onemogućila da gledaju u njegovom pravcu. Ispunio ih je neopisiv strah, toliko da su bacili oružje i vratili se knezu. Knez je potom donio odluku da sam ode po Mateja.

Kada se približio, oko Mateja se javi bljesak, toliko jak da je knez oslijepio. Kako je Matej imao dobro srce, izgovorio je molitvu Bogu poslije čega je knez progledao. Ipak, nije progledao i duhovno te je uhvatio apostola i strašno ga mučio.

Dva puta je naložio vatru na Matejevim prsima. Čudom je ostao živ i bez rana. Sveti Matej se molio i tako predao svoju dušu Bogu. Po kneževoj naredbi njegovo tijelo je položeno u olovni sanduk i bačeno u more.

Sveti Matej se ukazao Platonu kome je objasnio gdje se nalazi sanduk sa njegovim tijelom. Platon je pronašao tijelo Matejevo. Kada je posvjedočio još jednom čudu, knez se krstio i uzeo Matejevo ime, nakon čega je služio crkvi.

Nije poznato vrijeme smrti Svetog Mateja. Od 954. godine mošti Svetog Mateja smještene su u Salernu, u Italiji. Na slikama je najčešće prikazan kao anđeo sa perom u ruci, kao znak da je napisao Jevanđelje. Ovaj svetac je zaštitnik carinika, poreznika, bankara, brokera, računovođa i bibliotekara.

U Rimokatoličkoj crkvi praznik Svetog Mateja se slavi 21. septembra, a u Pravoslavnoj crkvi 16. novembra po julijanskom kalendaru i 29. novembra po gregorijanskom kalendaru. Po narodnom običaju, na dan Svetog Mateja valjalo bi da se plate svi dugovi i porezi.

Katolici izgovaraju sljedeću molitvu posvećenu Svetom Mateju: „Bože, u neizrecivom naumu svoga milosrđa izabrao si carinika Mateja za apostola svome Sinu. Daj da i mi njegovim primjerom i zagovorom odgovorimo svome  kršćanskom pozivu i odlučno idemo za tobom. Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen“.

Jevanđelje po Mateju

Jevanđelje po Mateju pisano je po strukturi od pet velikih govora: Govor na gori, Govor o misiji, Govor o usporedbama, Crkveni govor i Eshatološki govor. Ovi govoru smišljeni su u vidu pouka i to: na koji način se ulazi u Božije kraljevstvo, na koji način treba ići u ostvarivanje misije, na koji način se pravilno ponašati u crkvi i suočavanje sa završetkom vremena.

U Jevanđelju su po grupama razvrstani Isusovi govori i djela. Isusova čuda su prikazana od osme do desete glave, podijeljena u tri grupe u vidu čuda milosrđa i moći.

Jevanđelje po Mateju još je nazvano Crkveno Jevanđelje zbog toga što je njim pokazan interes za crkveni život. Osnovna Matejeva zamisao je bila izgrađivanje hrišćana u zajednici i crkvenost. Svoj interes je okrenuo prema crkvenim radnjama i crkvenoj zajednici.

Na posljednjoj stranici opisao je kako je Isus poslao apostole u svijet. Ovom stranicom se zaključuje Jevanđelje. Prikazana je Hristova smrt i uskrsnuće i Hristova moć u Crkvi. U Jevanđelju još stoji da se Sveti Matej hranio voćem i povrćem, a nikada mesom.