Sveti apostol Jovan

Biografija

Sveti Jovan ili Ivan (grč. Εὐαγγελιστής Ἰωάννης) je bio Hristov apostol, učenik i jevanđelista. Rođen je u Betsaidi oko 15. godine, a umro je u Efesu oko 100. godine. Rođen je u ribarskoj porodici. Zajedno sa bratom Jakovom napustio je porodicu kako bi otišao među Hristove apostole.

Prozvan je Sveti Jovan Bogoslov, a od samog Isusa, on i brat Jakov, zbog njihove nagle naravi dobili su nadimak „Sinovi Groma“. Bio je među omiljenim apostolima Isusa Hrista i to ne samo zbog svoje vedrine i dobrote, nego i zato što je uvijek bio uz njega.

Za vrijeme Hristovog stradanja i raspeća Jovan je sa Bogorodicom bio uz njega. Poslije Hristovog vaznesenja brinuo se o Bogorodici kao o vlastitoj majci. Propovijedao je hrišćanstvo te je zbog toga bio zatvoren i prognan. Doživio je duboku starost. Po njegovoj želji, živ je sahranjen, a na njegovom grobu, po raznim predanjima, događala su se razna čuda.

Biografija

Sveti apostol Jovan je rođen u Betsaidi, na Galilejskom jezeru, u porodici ribara. Njegovi roditelji su se zvali Zebedej i Saloma, a brat Jakov. Njegova majka se spominje u Novom zavjetu kao pobožna žena koja se nalazila u Isusovoj pratnji i kao osoba koja je svjedočila njegovom vaskrsenju.

Jovan i njegov brat Jakov su bili među prvim učenicima i apostolima Isusa Hrista. Prije Isusa, bio je učenik Svetog Jovana Krstitelja. Nazvan je Sveti Jovan Bogoslov. Isto tako, Jovan i Jakov su dobili nadimak od Isusa „Sinovi Groma“ i to u trenutku kada ih je pozvao među svoje učenike i apostole.

Isus je volio njegov živahan i vedar duh, odanost, brzinu i marljivost. Pored njega, Isus je još isticao svoje apostole Petra i Jakova. Oni su bili prisutni prilikom vaskrsenja Jairove ćerke. Bili su svjedoci još nekih događaja vezanih za život Isusa Hrista, kao što je njegovo preobraženje.

Velika Isusova ljubav prema Jovanu ogleda se i u činjenici da je Jovan sjedio pored njega na Tajnoj večeri te da je samo njemu povjerio Judinu izdaju. Jovan je uvijek bio uz Isusa. Kada su Isusa odveli na sud Jovan je ostao uz njega, za razliku od mnogih koji su otišli.

Ostao je uz njega tokom stradanja osjećajući strašnu bol zbog svega što mu se događa. Osjećao se nemoćno što ne može da mu ponudi pomoć i da zaustavi stradanje. Isus je razapet na krstu, u svojim zadnjim momentima zemaljskog života Jovanu povjerio staranje o Presvetoj Bogorodici. Time je jasno dao do znanja koliko mu vjeruje.

Nakon što se Isus vazneo na nebesa Jovan je vodio brigu o njegovoj majci Bogorodici sve do kraja njenog života, onako kako je obećao. U to vrijeme je držao propovijedi po Palestini. Nakon Bogorodičine smrti propovijedao je u Rimu i Efesu.

Zbog propovijedanja bio je zatvoren i mučen od strane rimskog cara Domicijana. Naterali su ga da popije najjači otrov nakon čega je ostao živ. Zbog toga se car bojao da ga ubije mačem pa ga je prognao na ostrvo Patmos. Dok je boravio na tom ostrvu javio mu se Isus i povjerio mu svoje proročanstvo o Crkvi sve do vremena njegovog ponovnog dolaska. Ovo Isusovo proročanstvo Jovan je ovjekovječio kroz zapise u knjizi „Apokalipsa“ ili „Otkrovenje“.

Nakon smrti cara Domicijana na vlast je došao car Nerva, koji nije bio tako strog prema hrišćanstvu kao njegov prethodnik. Jovan se zbog toga vratio u Efes. Tu je, osim što je propovijedao, zapisivao Hristovo učenje.

Doživio je duboku starost. Zbog slabosti nije mogao da ide u crkvu pa su ga njegovi učenici nosili. Nije više propovijedao, nego je često ponavljao: „Deco moja, volite jedan drugog“. Kada bi ga pitali zašto im to govori, njegov odgovor je bio: „Zato što je to najveća zapovest Gospodnja, i dosta je ako samo nju ispunimo kako valja.“

Napunivši više od sto godina, poveo je sa sobom sedam učenika. Izašli su iz Efesa. Po njegovom naređenju učenici su iskopali grob u obliku krsta. Zatim je živ sišao u grob. Kada je kasnije otvoren grob, njegovog tijela tamo nije bilo.

U Srpskoj pravoslavnoj crkvi praznik Svetog Jovana Bogoslova slavi se 09. oktobra po Gregorijanskom kalendaru ili 26. septembra po Julijanskom kalendaru. Danom njegove smrti smatra se 08. maj po Gregorijanskom kalendaru ili 21. maj po Julijanskom kalendaru te se tada propovijeda o čudu na njegovom grobu. Po predanju, iz njegovog groba izlazi sitni mirisni prah. Ovim prahom izliječene su mnoge bolesti.

Sveti apostol Jovan smatra se piscem Jevanđelja po Jovanu, tri Saborne Poslanice i knjige „Otkrovenje“. Po narodnom vjerovanju, na praznik Svetog Jovana Bogoslova stoka treba da odmara, žene ne bi trebale plesti i šiti kako miševi ne bi grizli odjeću. Običaj je da se udaraju ambari kako bi miševi pobjegli. U danima oko ovog praznika u mnogim mjestima počinju svadbe.

U Katoličkoj crkvi njegov praznik se obilježava 27. decembra u bijeloj liturgijskoj boji. Smatra se zaštitnikom teologa, izdavača, kompozitora, slikara, prijateljstva, Male Azije i mnogih biskupija. U slikarstvu je prikazan duge, svijetle kose, sa dječačkim izgledom i bez brade. Ovakav prikaz služi kao simbol njegove dobrote. Sa druge strane, ponekad je prikazan kao sjedobradi starac.