Sveti apostol Jakov Zavedejev

Biografija

Sveti Jakov Zavedejev je bio jedan od dvanaest apostola Isusa Hrista. Rođen je u prvom vijeku u Betsaidi, a umro je u svojoj 44. godini u Judeji. Slavi se u Rimokatoličkoj crkvi, Pravoslavnoj crkvi, Anglikanskoj crkvi, Luteranskoj crkvi i nekim Protestantskim crkvama.

Zaštitnik je Španije, Gvatemale, Nikaragve i Galicije te pojedinih zanimanja kao što su: veterinari, farmaceuti, uzgajivači konja, kožari i krznari.

Kolika je njegova važnost kao sveca svjedoče Jevanđelja. Tako u Jevanđelju po Marku zauzima drugo mjesto po važnosti, odmah poslije Svetog Petra. U Jevanđelju po Mateju zauzima treće mjesto, nakon Svetog Petra i Svetog Andreja. Isto tako, na trećem je mjestu u Jevanđelju po Luki.

U Jevanđeljima je naglašen njegov autoritet kog je uživao u prvobitnoj jerusalimskoj crkvi. Iz toga je proizašla i njegova pastoralna odgovornost koju je dijelio sa Svetim Petrom. Po zanimanju je bio ribar, koji je ostavio svog oca i ognjište kako bi pošao za Isusom Hristom, isto kao Sveti Petar.

Biografija

Sveti Jakov je rođen Betsaidi na Genezaretskom jezeru. Njegovi roditelji su se zvali Zebedej i Saloma, a brat Jovan. Njegova majka se spominje u Novom zavjetu kao pobožna žena koja se nalazila u Isusovoj pratnji i kao osoba koja je svjedočila njegovom vaskrsenju.

Isus Hrist je pozvao Jakova među svoje apostole 28. godine. U Jevanđelju po Mateju piše: „Idući odatle dalje, Isus opazi drugu dvojicu braće, Jakova Zavedejeva i brata mu Jovana, u lađici, s ocem, gdje krpe mreže. Pozva ih. Oni odmah ostave lađicu i svog oca te pođu za njim“. Sveti Jakov i njegov brat su među prvim koji su postali Hristovi apostoli i učenici. U Jevanđelju po Marku prozvani su „Sinovi Groma“, vjerovatno zbog svoje revnosti i naglosti.

Sveti Jakov je bio prisutan u mnogim bitnim događajima vezanih za Isusa jer je bio među njegovim najprisnijim sljedbenicima. Tako je Sveti Jakov svjedočio vaskrsenju Jairove ćerke, na Taboru je bio prisutan prilikom Isusovog preobraženja ili prilikom njegove smrtne borbe u Getsemaniju.

Jevanđelje po Luki svjedoči njegovom naglom karakteru, preciznije događaj vezan za Isusa Hrista kada ga Samarijanci nisu htjeli ugostiti. Potaknut ovim negostoljubivim činom, Jakov je rekao: „Gospodine, hoćeš li da zapovijedimo ognju da siđe s neba i da ih uništi“? Isus je braću zbog toga ukorio. Ovim riječima Jakov je iskazao ogromnu ljubav prema Isusu, ali i svoju netrpeljivost koju je kasnije naučio da savlada učenjem i djelima Isusa Hrista. Polako je sazrijevao u vjeri.

O životu i djelu Svetog Jakova najviše se zna iz Dijela apostolskih: „U ono vrijeme kralj Herod poče zlostavljati neke članove Crkve. Mačem pogubi Jovanova brata Jakova“. Jakova je na sud vodio sudski sluga koji je zapazio da se apostol Jakov hrabro drži primivši smrtnu osudu pa je zbog toga i sam primio hrišćanstvo kao svoju vjeru. Tada je ovaj sluga zamolio Jakova da mu oprosti sva nečasna djela koja mu je učinio. Apostol Jakov mu je poljubio ruku i izgovorio: „Mir s tobom!“ Nakon svega obojici su odrubljene glave.

Sveti Jakov je zaštitnik Španije. U španskom gradu Santiagu de Compostela čuvaju se njegove relikvije, a ovaj grad važi za treći najsvetiji grad Rimokatoličke crkve. Prva dva su Jerusalim i Rim. „Put Svetog Jakova“ je tradicionalno hodočašće na njegovo pogrebno mjesto.

Praznik Sveti Jakov smatra se središnjim praznikom afričke države Kongo. Poslije širenja hrišćanstva u Kongu, pred kraj 15. vijeka, ovaj praznik je tamo vrlo poštovan zahvaljujući tadašnjim diplomatama i portugalskim mornarima.

Sveti Jakov se slavi i u više srednjoameričkih država, kao na što su: Haiti, Portoriko, Gvatemala, Nikaragva. Posebno je slavljen u Dicmu, kada mu se na praznik nosi biljka po imenu Murtela.

Sveti Jakov je naročito poštovan od strane hodočasnika i putnika, ljekara, kozara, voćara, ratara pa i srednjovjekovnih vitezova. Na slikama je najčešće prikazan u vidu putnika sa štapom u ruci ili sa mačem koji asocira na njegovu mučeničku smrt jer mu je upravo mačem odrubljena glava.