Sveti apostol Andrej

Biografija

Sveti apostol Andrej (grč. Ανδρεασ) je bio učenik i apostol Isusa Hrista. Prvi je među apostolima koji je postao Isusov učenik i sljedbenik pa je zbog toga prozvan „Prvozvani“. Sveti apostol Andrej je bio brat Svetog apostola Petra. Rođen je u Vitsaidi oko 6. godine prije nove ere, a umro je na Peloponezu u novembru 62. godine.

Prvobitno je bio učenik Svetog Jovana Krstitelja, a nakon što je Sveti Jovan ukazao prstom na Isusa Hrista obraćajući se riječima: „Gle, jagnje Božje!“, Andrej je postao Hristov sljedbenik. Njegov brat, Sveti Petar, je  isto postao sljedbenik i učenik Isusa Hrista. Sveti Andrej je propovijedao Jevanđelje u Vizantiji, Trakiji, duž Dunava, u Rusiji, Epiru, Grčkoj, oko Crnog Mora i Peloponezu gdje je i stradao.

U Patrasu je propovijedao u Hristovo ime i tako zadobio mnoge pristalice, između ostalih, brata i ženu carskog namjesnika Egeata koji ga je zbog toga najprije mučio, a potom razapeo na krst. Dokle god je bio živ na krstu Sveti Andrej je propovijedao hrišćanima koji su se tada okupili oko njega. Narod je namjeravao da ga skine s krsta, međutim, on to nije dozvolio.

Po predanju, kada je počeo izgovarati molitve Bogu obasjala ga je neka čudna svjetlost u trajanju od pola sata. Kada je svjetlost nestala Sveti Andrej je predao dušu Bogu. Njegove mošti su prenijete u Carigrad, a kasnije su njegovu glavu prenijeli u Rim te jednu ruku u Moskvu.

Biografija

Sveti apostol Andrej ili Andrija je rođen u jevrejskom mjestu Vitsaida. Bio je sin Jonin, a brat Svetog apostola Petra. Njegova porodica je živjela od ribolova. Sveti Andrej je poznata ličnost Novog zavjeta. Najpoznatiji je po tome što ga je Isus Hrist prvog pozvao da bude njegov učenik i apostol pa je stoga prozvan „Prvozvani“.

Prije Isusa Hrista bio je učenik Svetog Jovana Krstitelja. Kada je Sveti Jovan krstio Isusa svoje učenike je savjetovao da krenu Hristovim putem obrativši se riječima: „Gle, jagnje Božje“. Sveti Andrej je bio prvi koji je tako postupio. On i njegov brat Petar od tada su slijedili Isusa Hrista.

Poslije Hristovog raspeća te nakon što je vaskrsao i vazneo se na nebesa, Sveti Andrej i ostali apostoli primili su Duha Svetoga u obliku ognjenog jezika. Svetom Andreju je pripalo da propovijeda u Vitiniji i Propontidi sa Halkidonom i Vizantijom, Makedoniju, do Crnog Mora i Dunava, u Tesaliji, Grčkoj, Ahaji, Amintini, Irakliji i Amastridi.

U godinama njegovih putovanja i propovijedanja obišao je više gradova bliskog istoka i Vizantije. Na tim putovanjima često su ga znale zadesiti mnoge nevolje. Pretrpio je mučeništvo i kamenovanje prilikom posjete gradu Sinop, ali su mu se zadobijene rane čudesno i brzo iscijelile.

Išao je do rijeke Dnjepar, kod Kijevskih gora je postavljao i blagosiljao krst, nakon čega je predskazao kako će tamošnji narod primiti vjeru. Obišao je više ruskih gradova. Nakon posjete Rima obišao je Epir, a potom Trakiju gdje je postavio više učitelja i episkopa.

Za vrijeme posjete Peloponezu sreo je teško bolesnog čovjeka koji se zvao Sosija. Sveti Andrej je iscijelio njegovu bolest. Ugledavši to, mnogi tamošnji stanovnici prihvatili su hrišćanstvo kao svoju vjeru. Između ostalih, ljudi koji su primili vjeru bili su supruga i brat jednog od carskih namjesnika Egeata. Egeatu se to nikako nije svidjelo pa je po njegovom naređenju Sveti Andrej uhapšen i mučen, a onda razapet na krst.

Tako razapet na krstu izgovarao je hrišćanske poruke ljudima koji su se sve više skupljali oko krsta. Prisutni su namjeravali da ga skinu sa krsta, ali Sveti Andrej je to odbio. Prije nego što je umro izgovorio je, tada zabilježenu, molitvu:

„Gospode Isuse Hriste, ne dopusti da me skinu s krsta, na kome visim radi imena Tvog, nego me primi, Učitelju moj: Tebe zavoljeh, Tebe poznah,Tebe ispovijedam, Tebe vidjeti želim, što jesam – Tobom jesam. Gospode Isuse Hriste, primi u miru duh moj, jer već je vrijeme da dođem k Tebi i da gledam Tebe, za kojim silno čeznem! Primi me, Učitelju Blagi, i učini da ne budem skinut s krsta prije no što Ti primiš duh moj“.

Nakon izgovorene molitve Sveti Andrej je napustio ovaj svijet, tačnije u novembru 62. godine. Poslije nekog vremena car Konstantin je naredio da se njegove mošti prenesu u Carigrad, što je izvršio mučenik Artemije. Čuvaju se u hramu Svetih Apostola gdje se, pored njegovih, nalaze mošti Svetog Luke i Svetog Timoteja. Sveti Andrej je, za života, iscijelio mnoge bolesti, a nakon njegove smrti vjeruje se u čudesno djelovanje njegovih moštiju.

Narodni običaji i vjerovanja u pravoslavlju

Pravoslavna crkva obilježava praznik posvećen Svetom Andreju 13. decembra po novom kalendaru. U narodu se vjeruje da je Sveti Andrej zaštitnik velikih životinja. Imao je moć da s njima komunicira, nakon čega bi mu one bile pokorne. Mečkari su vjerovali da Sveti Andrej kroti medvjede, a onda ih jaše na svojim putovanjima. Zbog toga su slavili ovog sveca.

Dan prije „Andrejevog dana“, po narodnom običaju, skuha se kukuruz za medvjede ili kolač koji je nazvan „mečkina povojnica“ koji se zavezuje na čeljust medvjeda i to kako bi ga se spriječilo da kolje stoku. U nekim krajevima „Andrejev dan“ je nazvan „Mečkin dan“. Isto tako, u onim krajevima gdje su prisutni medvjedi, uoči „Mečkin dana“ skuha se kukuruz za medvjede koji se do ponoći stavlja na krov, a onda ako ga medvjedi ne pojedu, sljedeće jutro se istim kukuruzom poslužuju ukućani.

Planinska sela poštuju običaj pravljenja „mečkinog kolača“, nakon čega ga djeca nose na „mečkino mjesto“ kako medvjedi ne bi klali stoku. Prema vjerovanju medvjedi taj dan ne prave štetu ljudima. Zbog toga se na „Mečkin dan“ ne love medvjedi.

Na ovaj dan ne valja raditi sa kožom i odjećom kako mečke ne bi poderale urađeno. Nakon sakupljanja priloga u vidu brašna, vodeničari izrađuju hljeb za mečku, koji po njihovim tvrdnjama bude svjež čitavu godinu.

Vjerovanja u katoličanstvu

U katoličanstvu je Sveti Andija brat Šimunov (Petrov) prvi pozvani Hristov apostol. U Novom zavjetu se nekoliko puta pominje Sveti Andija, na primjer kod umnažanja hljebova ili posjete stranaca koji su imali želju da vide Isusa Hrista u Jeruzalemu.

Poslije silaska Svetog Duha, u Svetom pismu nema više ništa zabilježeno o Svetom Andriji. Međutim, mnogi apokrifni spisi otkrivaju više o životu ovog sveca, njegovom mučeništvu, raspeću i smrti.

Po predanju, bio je raspet u Ahaji, gradu Patrasu. Odatle su njegove relikvije prenijete u Carigrad, a potom u Amalfi u Italiju. Glava Svetog Andrije je najprije prenijeta u Rim 1462. godine, a potom vraćena grčkim pravoslavcima. Od druge polovine IV vijeka praznik Svetog Andrije slavio se 30. novembra.

Katolici se mole Svetom Andriji izgovarajući riječi sljedeće molitve: „Brate Šimuna Petra, čuo si Ivana Krstitelja kako kaže -Evo Jaganjca Božjega- i odlučio si slijediti Isusa. Napuštajući svoju mrežu, postao si ribarom duša. Ljubitelju raspetog Krista, i ti si bio raspet kao On. Uči nas živjeti i trpjeti za Njega i zadobiti mnoge duše za Krista. Amen“.