Stjepo Bartulica

Biografija

Stjepo Bartulica (Stephen Bartulica) je hrvatski doktor političke filozofije na Katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Rođen je 23. maja 1970. godine u Sent Džozefu u američkoj saveznoj državi Misuri. Od 1992. godine živi i radi u Hrvatskoj. Oženjen je i ima četvoro dece.

Jedan je od lidera nove hrvatske konzervativne desnice i član crkvene organizacije Opus Dei. Po uverenju je libertanac, a svojevremeno se deklarisao kao lider hrvatske konzervativne revolucije. Bio je savetnik bivšeg hrvatskog predsednika Ive Josipovića i savetnik bivšeg premijera Tihomira Oreškovića.

Predsednik je građanske inicijative Centra za obnovu kulture u Zagrebu.

Obrazovanje i radno iskustvo

Stjepo Bartulica je rođen u američkom gradu Sent Džozef 1970. godine. 1992. godine diplomirao je politikologiju na Univerzitetu Misuri – Kolumbija. Iste godine preselio se u Hrvatsku, a 2005. godine magistrirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Doktorirao je filozofiju 2011. godine na Papinskom univerzitetu Gregorijana u Rimu. Tema njegove doktorske disertacije bila je „Evropska kultura i pitanje sekularizacije društva“.

Od 1993. do 2005. godine radio je kao stručni saradnik, savetnik, viši savetnik, prvi sekretar i vođa odelenja u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske. Jedan od prvih šefova mu je bio i Zoran Milanović, koji je kasnije postao predsednik Vlade Hrvatske (2011. – 2016.)

U periodu od 2005. do 2009. godine bio je izvršni predsednik fondacije Edukativna Inicijativa za Centralnu i Istočnu Evropu (Educational Inititative for Central and Eastern Europe).  Od 2010. do 2011. godine bio je upravnik studentskog informacijskog centra na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu, a od 2011. godine radi kao viši asistent na Odseku za istoriju na istom univerzitetu.

U periodu od 2010. do 2015. godine bio je savetnik za verske zajednice tadašnjeg predsednika Hrvatske Ive Josipovića. Kada je Tihomir Orešković imenovan za premijera Hrvatske, u januaru 2016. godine Stjepo Bartulica je postao njegov savetnik za vanjsku politiku.

Osim hrvatskog i engleskog, tečno govori nemački i italijanski jezik.

Bibliografija

Tokom školovanja, ali i kasnije Stjepo Bartulica je objavio brojne stručne radove u domaćim i stranim časopisima, te poglavlja u stručnim knjigama.

U listu „Nova prisutnost“ 2011. godine objavio je stručne radove na temu „Kultura kao temelj evropskog jedinstva u svetlu misli Kristofera Dovsona“ i „Liberalizam koji nam je potreban“. 2013. godine objavio je rad u časopisu „The Catholic Social Review“ na temu „20 godina tranzicije iz komunizma u demokratiju slobodnog tržišta: Slučaj Hrvatska“ („20 Years of Transition from Communism to Free-market democracy: The Case of Croatia“). Godinu dana kasnije napisao je poglavlje „Tržište nije dovoljno: Moralna i ekonomska kultura u post-komunističkoj Hrvatskoj“ („The Market is not Enough: Moral and Economic Culture in Post-Communist Croatia“) (2014).

Tokom 2015. godine pisao je kolumne pod nazivom „Konzervativni kutak“ u hrvatskom „Večernjem listu“.

Privatni život

Stjepo Bartulica, iako po nacionalnosti Hrvat, živeo je u pravoj američkoj porodici. Njegov otac, Nikola Bartulica je poreklom iz Kaštela Novog kod Splita, a majka iz Hercegovine. Njegov otac je ugledni psihijatar, koji uprkos tome što ima 89 godina još uvek povremeno radi. Stjepo ima tri brata i sestru. Braća mu se zovu Mato, Anđelka i Nikola, a sestra Nina. Njegova majka je prva rodica vukovarskog lekara i kasnije ministra Jurja Njavre. Pojedini mediji tvrde da je upravo zahvaljujući Njavri, Stjepo odmah po dolasku u Hrvatsku dobio zaposlenje u Ministarstvu vanjskih poslova Hrvatske.

Odrastao je u čvrstoj katoličkoj porodici u kojoj je deo vaspitanja bila molitva s roditeljima. U mladosti mu vera nije bila najvažnija stvar u životu. Mnogo je čitao biografije svetaca, a naročito ga je zanimao životni put svetog Avgustina. Uzor mu je bio Papa Jovan Pavle II.

Proučavao je i druge vere, a odlučio je da se krsti tek u zreloj dobi. Kako kaže, vera mu je postala oslonac naročito kada je postao porodični čovek. Oženjen je i ima četvoro dece.

Stavovi, mišljenja i izjave

Kako sam kaže, u Hrvatsku je došao kako bi doprineo „borbi za slobodu“. Najveći je kritičar zdravstvenog vaspitanja u Hrvatskoj, naročito njegovog četvrtog modul koga smatra „novom polno-rodnom ideologijom, a ne naukom“.

Referendum o ustavnoj definiciji braka

Iako nije bio organizator inicijative, Stjepo Bartulica je podržao održavanje referenduma o ustavnoj definiciji braka.

U junu 2013. godine Građanska inicijativa „U ime obitelji“ predala je Hrvatskom saboru oko 750 000 potpisa građana koji žele da se raspiše referendum o ovom pitanju.

U decembru 2013. godine u Hrvatskoj je održan Referendum o ustavnoj definiciji braka na kome su se građani izjašnjavali da li žele da se u u Ustav Republike Hrvatske prenese definicija iz postojećeg Porodičnog zakona kako je brak zajednica žene i muškarca. Skoro dvotrećinska većina birača podržala je referendumsko pitanje, te time u Ustav Republike Hrvatske unela definiciju „Brak je životna zajednica žene i muškarca“

Bartulica kritikuje moderno shvatanje seksualnosti koje za posledicu, kako kaže ima negativan uticaj na brak, što podrazumeva sve više razvoda, razorenih porodica, i, u demografskom smislu ugroženosti opstanka mnogih naroda.

„Hod za život“

Stjepo Bartulica je bio jedan od učesnika manifestacije „Hod za život“ koja je održana u maju 2016. u Zagrebu. Ljudi su se okupili kako bi izrazili svoje protivljenje abortusu. Iako su pojedini mediji pisali da je jedan od organizatora ovog skupa, Bartulica je to demantova, te naglasio da je na skup došao iz ličnog uverenja, a ne kao savetnik premijera Tihomira Oreškovića.

 „Obračun“ s Milanovićem

Kada je u januaru 2015. godine tadašnji premijer Zoran Milanović u televizijskom intervjuu kritikovao katoličke biskupe zbog „pohlepe“, Bartulica, uprkos tome što je bio savetnik za verske zajednice predsednika Ive Josipovića, odlučio je da mu putem interneta uputi „par reči“. Pitao ga je na koje biskupe tačno misli, smatrajući da je njegova ocena paušalna jer javnost ne može da bude sigurna da li je to veliki ili mali broj ljudi koji se ponaša neprimereno. Podržao je biskupa Matu Uzinća koji je rekao da Crkva traži da joj se vrati ono što joj je nepravedno oduzeto u bivšem komunističkom režimu. Isprovociran Milanovićevom izjavom da treba čuvati narodnu imovinu, Bartulica je postavio pitanje na koju imovinu se tačno misli i da li to znači da premijer narod i Crkvu postavlja na različite, pa čak i suprotstavljene strane.

Podsetio je kako je relativno malo oduzete imovine vraćeno Katoličkoj crkvi, te u tom kontekstu upitao da li je u stvari „država ta koja je pohlepna, jer teško vraća ono što je nepravedno stekla“. Osim toga, podsetio je da su se „hrvatski biskupi više puta odrekli značajnih sredstava zbog loših ekonomskih prilika“, a tako se prema njegovim rečina pohlepni ljudi ne ponašaju.

Osvrnuo se i na Milanovićevo pominjanje Pape, te poručio da se u Hrvatskoj mora „više raditi na ispravljanju starih nepravdi i trauma koje su Crkva i vernički narod pretrpeli, umesto stvaranja novih razdora koji samo produbljuju našu tešku stvarnost“.

Kritika društva i države

Kao jedan od osnovnih problema u Hrvatskoj vidi to što je društvo duboko politizovano.

• Normalno je da je društvo podeljeno, ali je zabrinjavajuće do koje je mere sve kod nas politizovano, koliko je politika sveprisutna. Ovde je teško voditi mirnu raspravu o bilo kojoj temi. No, ipak sam uveren da će Hrvatska pronaći svoj put i da će znati iskoristiti ovu slobodu koju ima.

Kritikujući uplitanje države u funkcionisanje tržišta, te suočavanje sa sve dubljom krizom, Bartulica je u svojim izjavama isticao da političari jednostavno nisu spremi da provedu potrebne liberalne reforme.

• Nijedna vlada u Hrvatskoj nije u stanju provesti reforme. Ovde imamo klijentelizam i reforme o kojima govorim podrazumevale bi da oni sami sebe razvlaste i vrate slobodu i prostor običnim ljudima da upravljaju sobom. No, onda bi političari postali manje važni i oni zato na to nisu spremni. Klijentelizam je ovde postao modus vivendi, na žalost. I to svima, i levima i desnima.

Članstvo u organizaciji Opus Dei

Stjepo Bartulica je član verske organizacije Opus Dei za koju kaže je pogrešno predstavljena u javnosti kao zatvoreno kontroverzno društvo, te da je u stvari čine ljudi koji žive kako bi promovisali katoličku duhovnost u celini.

• Nije Opus Dei hotel s pet zvezdica, za elitne vernike, nego je to zapravo „ratna bolnica“ za ranjenike vere. Stalno se mistificira Opus Dei. To je javna ustanova. Priznata i slobodna.

Iako je radio u Ministarstvu vanjskih poslova, te kasnije i kao savetnik predsednika i premijera, Bartulica kaže da nije političar, te da još uvek ne namerava to da postane jer su mu „porodica, odnos s Bogom i prijatelji važniji od politike“.

Izvori:

Novi list, N1, Jutarnji list, Večernji list