Edvin Kanka Ćudić

Biografija

Edvin Kanka Ćudić je bosanskohercegovački novinar, politikolog, aktivista za zaštitu ljudskih prava i koordinator Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) u Sarajevu. Rođen je 31. decembra 1988. u Brčkom. Od 2007. godine živi i radi u Sarajevu.

Privatni život

Roditelji Edvina Kanke Ćudića su Senija i Edhem. Edhem je poginuo tokom rata u Bosni i Hercegovini. Njegovo telo nikada nije pronađeno.

O ubistvu svoga oca u logoru Batković Edvin je napisao tekstove „Možda bi trebalo da ih mrzim“ (Sabah, 2011), „Rat nam je uzimao sve“ (Peščanik, 2012), „Zločinci među nama“ (2013), „Čovjek bez groba i obilježja“ (Slobodna Bosna, 2014).

Edvin Kanka Ćudić je u Gračanici završio osnovnu školu, a u Brčkom Ekonomsku školu. Diplomirao je novinarstvo 2011. godine na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.

Govori engleski, turski i perzijski jezik. U fokusu njegovih istraživanja je suočavanje s prošlošću, s posebnim fokusom na postratne izgrađene spomenike i neobeležena mesta stradanja žrtvama proteklog rata u bivšoj Jugoslaviji.

Borilačke vještine

Sa 13 godina Edvin se priključio Akademiji borilačkih veština BiH, koju u Brčkom vodi Boško Vidović. Nakon 10 godina treniranja u Akademiji, 2011. godine je dobio zvanje crnog pojasa u džiju-džicu. Nakon toga se počeo baviti džudom, u kome je 2017. godine zaradio zvanje crnog pojasa.

Karijera

Pre nego što je osnovao UDIK bio je aktivni učesnik u nevladinim organizacijama, najprije kao saosnivač i aktivista onih koje se bave povratkom i životom mladih u post-konfliktnom Brčkom, a kasnije i kao aktivista beogradske organizacije „Žene u crnom“.

Uporedo s aktivnim delovanjem u civilnom društvu, objavljivao je novinske tekstove u „Monitoru“ (Crna Gora), „Peščaniku“ (Srbija), „Sabahu“ (SAD), „Preporodu“ (BiH), „Beharu“ (Hrvatska), „РЕПУБЛИЦИ“ (Makedonija) gde je obrađivao teme počinjenih ratnih zločina u BiH.

Takođe je radio kao novinar na Radiju Federacije BiH, dok je za „Dnevni avaz“ (BiH) bio dopisnik iz Istanbula.

Ćudić je 2013. godine osnovaoUdruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK), nevladinu organizaciju čiji je dosadašnji koordinator.

U okviru UDIK-a pomaže post-jugoslovenskim društvima da uspostave vladavinu prava i prihvate nasleđe masovnog kršenja ljudskih prava, kako bi se utvrdila krivična odgovornost za počinioce.

Cilj mu je da prikupi činjenice, dokumente i podatke o genocidu, ratnim zločinima i kršenjima ljudskih prava u Bosni i Hercegovini.

Kao koordinator UDIK-a, Edvin Kanka Ćudić je inicirao obeležavanje velikog broj ratnih zločina u Bosni i Hercegovini. Karakteristika svakog performansa bili su aktivisti obučeni u crno sa crnim transparentima, koji su uglavnom ćuteći odavali počast stradalima.

U periodu od 2013. do 2017. godine UDIK je obeležio zločine u Sarajevu, a koji su se odnosili na zločine u Ahmićima, Brčkom, Bratuncu, Kravici, Tuzli, Sarajevu, Srebrenici, Prijedoru, Zenici, Vukovaru, Sjeverinu, Štrpcima i drugim mestima.

Edvin je 2014. godine u ime UDIK-a bio inicijator i organizator obeležavanja zločina vojno-policijske operacije Oluja u Zagrebu i Sarajevu.

Pojedine zagrebačke nevladine organizacije su ga podržale u toj inicijativi, pa su na Trgu bana Jelačića iste godine po prvi put obeleženi zločini nad hrvatskim Srbima koje su počinili pripadnici Hrvatske vojske (HV), u toku vojno-policijske operacije Oluja, 1995. godine.

Od tada, pa do danas, UDIK je stalni organizator te aktivnosti u Zagrebu zajedno sa hrvatskim organizacijama.

UDIK je 2014. godine sa Ćudićem na čelu započeo obeležavanje Kazana kod Sarajeva, u cilju stalnog insistiranja kod vlasti u Sarajevu na izgradnji spomenika posvećenog žrtvama ovog ratnog zločina.

Ćudić je više puta pozivao gradonačelnika Sarajeva, ali i nekadašnjeg člana predsedništva BiH Bakira Izetbegovića, da posete sarajevske Kazane i da odaju počast nedužno ubijenim sarajevskim civilima nebošnjačke nacionalnosti koji su tokom rata u BiH bacani u jamu Kazani.

Kada je Izetbegović posetio Kazane, Ćudić je izjavio da on to ne bi učinio da nije bilo UDIK-ovog insistiranja na tome.

2015. godine je inicirao stvaranje Centralne evidencije spomenika u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Bio je direktno uključen u prikupljanje podataka o spomenicima u obe države, pa je UDIK do 2021. godine evidentirao 3 500 spomenika u BiH i Hrvatskoj.

Prikupljeni spomenici odnosili su se samo na spomenike koji su nastali kao posledica ratova u bivšoj Jugoslaviji. Centralna evidencija spomenika je do danas jedini registar izgrađenih spomenika u BiH i Hrvatskoj, jer nijedna od ovih država do danas nema podatke o izgrađenim spomenicima.

Tokom 2016. godine je inicirao obelodanjivanje presuda za ratne zločine u mestima u kojima ne postoje izgrađena spomen-obeležja civilnim žrtvama rata čije objavljivanje je imalo za cilj da informiše javnost o tim ratnim zločinima, kako bi zajednica sama preduzela izgradnju navedenih spomen-obeležja.

Od 2016. godine do danas objavljenje su publikacije za ratne zločine u Brčkom (2016), na sarajevskim Kazanima (2016), u selu Trusina kod Konjica (2017), u Višegradu (2017), u Foči (2017) i drugim mestima.

Edvin je 2012. godine objavio delo „Taj maj ’92.“, a 2019. knjigu „Ne u naše ime: s one strane srbijanskog režima“. Od 2019. godine je predstavnik Bosne i Hercegovine u Regionalnom savetu REKOM mreže pomirenja.

Kontroverze

U Bosni i Hercegovini se delovanje Edvin Kanka Ćudića se češće s odobravanjem dočekuje od intelektualaca na levoj strani političkog spektra, a vrlo oštro kritikuje od pripadnika preostalog dela bosanskohercegovačke javnosti.

U fokus javnosti je dospeo 2014. godine tokom izbijanja februarskih demonstracija u Bosni i Hercegovini. Kao koordinator protesta u Brčko distriktu BiH, dobio je preko 100 pretećih poruka smrću. On je tom prilikom medijima izjavio: „Da su me hteli ubiti, ne bi mi pretili“.

U julu 2014. godine našao se na meti dobrovoljca u izraelsko-palestinskom sukobu Dine Šimunjaka koji mu je tom prilikom javno poručio: „Nećeš se iz ovog izvući, Ćudiću“.

U februaru 2015. godine prilikom UDIK-ovog obeležavanja godišnjice zločina u Štrpcima, ispred Katedrale Srca Isusova u Sarajevu, napadnut je od strane jedne osobe, koja ga je tom prilikom vređala zbog UDIK-ovih obeležavanja zločina počinjenih nad srpskim narodom.

Iste godine ublizini UDIK-ovih kancelarija u Sarajevu napadnut je sa još jednim aktivistom UDIK-a. Samo nekoliko dana kasnije, na istoj lokaciji dogodio se sličan napad.

Dana 16. maja 2015. godine reagovala je i tadašnja ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država u BiH, Marin Kormak (Maureen Cormack), koja je tom prilikom istakla da je nedopustiv napad kamenicama na jednog aktivistu koji se bavi zaštitom ljudskih prava.

U februaru 2017. godine Ćudić je još jednom napadnut u Sarajevu zajedno sa još dvoje UDIK-ovih aktivista. Napad se dogodio kod zgrade Parlamenta BiH. Tom prilikom napadač im je psovao četničku majku. Policija Federacije BiH do danas nikada nije otkrila napadače na Edvina Kanku Ćudića.

Polovinom jula 2019. godine ponovo je napadnut u sarajevskom naselju Grbavica. Edvin i još jedan aktivista su policiji prijavili da ih je napalo četvorica ili petorica muškaraca uzvikujući im „Vođo pedera“, aludirajući na činjenicu da je UDIK te godine bio organizator parade ponosa.