Marija Kiri (Marie Curie)

Biografija

Marija Salomea Sklodovska-Kiri (polj. Maria Skłodowska-Curie) je bila francuska naučnica (fizičarka i hemičarka) poljskog porijekla. Rođena je 07. novembra 1867. godine u Varšavi, a umrla je 04. jula 1934. godine u Salanšu.

Iako je rođena u Poljskoj, u Francuskoj je provela najduži period svog života. Zbog toga je imala dvojno državljanstvo. U Francuskoj je ostvarila uspješnu karijeru naučnice. Suprug joj se zvao Pjer Kiri (Pierre Curie), a ćerke Eva (Eve) i Irena (Irene).

Svoja istraživanja i naučne radove posvetila je hemiji i fizici. Njen najveći značaj ogleda se na radu u vezi teorije radioaktivnosti, na otkrićima tehnika u razdvajanju radioaktivnih izotopa, kao i pronalasku hemijskih elemenata-radijuma i polonijuma. Bila je prisutna prilikom prvih istraživanja u korišćenju radioaktivnosti kao mogućeg liječenja raka. Učestvovala je u osnivanju radiohemije.

Prva i jedina je žena u istoriji kojoj je Nobelova nagrada uručena dva puta. Jedna je od dvije osobe koje su dobile Nobelovu nagradu iz dva različita područja. Godine 1903. Nobelovu nagradu iz fizike je podijelila sa suprugom Pjerom Kirijem i francuskim fizičarem koji se zvao Antoan Anri Bekerel (Antoine Henri Becquerel). Nobelovu nagradu iz hemije dobila je 1911. godine.

Djetinjstvo i mladost

Marija Kiri je rođena 1867. godine u učiteljskoj porodici. Bila je peto dijete svojih roditelja. Otac joj je bio direktor u dvije gimnazije. Predavao je matematiku i fiziku. Majku je izgubila jako rano. Umrla je od tuberkuloze kada je Mariji bilo dvanaest godina. I njena majka je, za života, radila u školi kao pedagog i upraviteljica.

Marijino djetinjstvo bilo je ispunjeno tugom jer je u tim ranim godinama, pored majke, izgubila i sestru. Inače, porodica Kiri je bila suprotstavljenih životnih stavova. Otac je bio otvorenih životnih pogleda, a majka strogih katoličkih shvatanja. Sama Marija je bila vrijedna i marljiva. Ponekad nije jela i spavala kako bi što više vremena posvetila učenju.

Marija je djetinjstvo i mladost provela u Poljskoj. Nakon završene gimnazije, 1883. godine, jedno vrijeme je provela na seoskom imanju pomažući očevoj porodici. U to vrijeme je doživjela nervni slom. Nakon par mjeseci otišla je u Varšavu kod oca gdje je zaradila nešto novca držeći par privatnih časova.

Imala je jaku želju da se upiše na studije, ali su tada u Poljskoj studirali samo muškarci. Pronašla je rješenje ovog problema u kompromisu sa starijom sestrom. Naime, obećala je sestri da će joj pružati finansijsku pomoć tokom sestrinog studiranja medicine u Parizu te se zbog toga zaposlila kao guvernanta. Po istom dogovoru njena sestra bi kroz dvije godine finansijski pomagala Mariji za vrijeme njenog studija.

Kao guvernanta najprije je, kratko vrijeme, radila u porodici pravnika porijeklom iz Krakova. Zatim je dvije godine bila zaposlena u drugoj bogatoj porodici, kada se zaljubila u jednog člana ove porodice, po imenu Kazimjež Žoravski (Kazimierz Zorawski). On je kasnije postao istaknuti matematičar. Kako bi spriječili brak svog sina sa Marijom, koja im nije odgovarala zato što je bila siromašna, njegovi roditelji su joj dali otkaz. Kako bi nastavila pomagati sestri, kao guvernanta je radila još jednu godinu, u trećoj porodici.

Kada joj se sestra udala 1890. godine pozvala ju je da dođe u Pariz kako bi započela studije. Budući da je Marija još uvijek osjećala ljubav prema Kazimježu, pa zbog toga gajila nadu da bi između njih dvoje ipak mogao da se desi brak, nije pristala na sestrin poziv, već je ponovo otišla kod oca. Tokom 1891. godine je shvatila da se neće udati te je spakovala kofere i otišla sestri u Francusku.

Život i karijera u Francuskoj

Po dolasku u Pariz upisala se na Univerzitet u Sorboni, odsjek hemije i fizike. Danju je učila i studirala, a tokom noći je morala zarađivati, opet na privatnim časovima koje je davala za novac. Nakon dvije godine studija, gdje se isticala kao najbolja u generaciji, dobila je posao laboranta u jednoj od industrijskih laboratorija. Uporedo je nastavila studije, tako da je matematiku položila 1894. godine. U tom periodu je upoznala Pjera Kirija za kojeg se udala kada je on doktorirao, 1895. godine.

Marija je radila na istraživanju radioaktivnosti određenih tipova rude uranijuma uočavajući dosta veću radioaktivnost nego što ima čisti uranijum. Sve u vezi ovog njenog posla  i njenih doktorskih studija pratio je Bekerel.

Mladi hemičar André-Louis Debierne je pomagao Mariji u razlaganju rude uranijuma po zasebnim hemijskim jedinjenjima, kako bi pronašla ono jedinjenje koje uzrokuje snažnu radioaktivnost uranijuma. S vremenom se i njen muž pridružio ovom istraživanju.

Nakon četiri godine otkrili su polonijum, a onda i radijum. Objasnili su radioaktivnost kao posljedicu koja dolazi raspadom jezgra atoma. Za Mariju je bila značajna 1903. godina kada je postala prva žena svih vremena sa titulom doktora fizike, ali i Nobelove nagrade.

Sa Nobelovom nagradom postali su slavan bračni par. Otvorili su svoju laboratoriju, a Pjer se zaposlio na Sorboni kao profesor. Nažalost, Pjer je podletio pod konjsku zapregu i tako izgubio život u aprilu 1906. godine. Zaposlili su Mariju na njegovo radno mjesto. Dotad niti jedna žena nije bila zaposlena na Sorboni. Tako je ona opet postala prva žena koja je ostvarila neki uspjeh u toj prestižnoj ustanovi. Čak je bila analizirana mogućnost njenog članstva u Francuskoj akademiji nauka, ali nije dobila dovoljan broj glasova.

Za života se izjašnjavala kao ateista. U javnosti je 1911. godine isplivala njena intimna veza sa četiri godine mlađim fizičarem Polom Lanževinom (Paul Langevin) . Veza nije potrajala duže od jedne godine jer je Marija trpila napade zbog raspada braka Pola i njegove supruge.

Kada je 1911. godine dobila drugu Nobelovu nagradu, ovaj put iz hemije, zbog izdvajanja elementarnog radona, francuska vlada je finansijski poduprla otvaranje privatnog Instituta za radijum. Ovdje se od 1914. godine vrše razna istraživanja iz domene fizike, hemije i medicine. U institutu su radili mnogi istaknuti ljudi, od kojih su neki dobili Nobelovu nagradu.

Marija je Prvi svjetski rat provela na poziciji šefa u vojnoj medicinskoj komori čija je svrha bila organizacija poljskih rendgenskih stranica. Kada je rat završio dva puta je putovala u SAD, prvi put 1921., a drugi put 1929. godine. Cilj ovih putovanja je bio prikupljanje finansijskih sredstava kojim bi se temeljitije istraživao radijum. Prikupila je potreban novac, čak je, istim sredstvima, opremila Varšavski institut za radijum.

Kraj života

Marija je umrla 1934. godine u Francuskoj. Uzrok smrti je aplastična anemija. Smatra se da je bolest nastala usljed stalnog izlaganja radijaciji. U vrijeme njenog života nije se znalo o štetnom uticaju jonizujućih zraka. Konstantno je bila izložena štetnom zračenju bez zaštite.

Sahranjena je pokraj svoj supruga Pjera. Danas se njihovo grobno mjesto nalazi u Panteonu u Parizu. Njihova starija ćerka Irena je 1935. godine dobila Nobelovu nagradu za hemiju, dok je mlađa ćerka Eva napisala biografiju svoje majke koju je naslovila „Madam Kiri“.

Mjerna jedinica aktivnosti radioaktivnog izvora dobila je ime „kiri“ u čast bračnog para Kiri. Isto tako, njihovo ime nose hemijski element „kirij“ i radioaktivni mineral „kirit“. Iz zahvalnosti prema ovoj velikoj naučnici planetoid „7000 Kiri“ i radioaktivni mineral „sklodovskit“ su nazvani po njoj.