Vladan Desnica

Biografija

Vladan Desnica je bio srpski i jugoslovenski pisac. Rođen je 17. septembra 1905. godine u Zadru, a umro je 04. marta 1967. godine u Zagrebu. Pisao je romane, novele, pjesme, humoreske, kozerije, drame, scenarije, jedan operni libreto, eseje, prikaze, polemike, književne i pozorišne kritike, filmske kritike, muzičke i likovne kritike i rasprave. Prevodio je djela na tri strana jezika.

Od njegovih djela izdvajaju se: „Zimsko ljetovanje“, „Olupine na suncu“, „Koncert“, „Proljeće u Badrovcu“, „Slijepac na žalu“, „Tu, odmah pored nas“, „Proljeća Ivana Galeba“, „Fratar sa zelenom bradom“, „Ljestve Jakovljeve“ i „O pojmovima tipičnoga i njihovoj neshodnosti na području estetike“.

Porodica i porijeklo

Vladan Desnica je rođen 1905. godine u Zadru u srpskoj pravoslavnoj porodici. Njegova porodica je imala bitnu ulogu u političkom i kulturnom životu Dalmacije, u periodu 19. i 20. vijeka.

Članovi porodice Desnica su potomci Stojana Mitrovića Jankovića, opjevanog junaka u narodnoj pjesmi poznatog kao Janković Stojan, koji je bio vođa srpskih kotorskih uskoka u 17. vijeku i konjički kapetan.

Inače, porodica Desnica vodi porijeklo iz Srba u Lici. Tu je rođen Vladanov pradjeda, Danilo. Njegov pradjeda je bio trgovac, a tokom života preselio se u Obrenovac. U Obrenovcu mu je rođen sin Vladimir. Vladimir se oženio ćerkom grofa Ilije Dede-Janković, Olgom Janković. Vladimir i Olga imali su sina Uroša, Vladanovog oca.

Vladanov otac Uroš je bio doktor prava i ugledni političar. Vladanova majka Fani je bila ćerka pomorskog kapetana iz Crne Gore, Đure Lukovića. Vladan je imao dvije sestre: Natašu i Olgu.

Dana 28. aprila 1934. godine Vladan je zasnovao sopstvenu porodicu, kada se vjenčao sa Ksenijom Carić. Iz ovog braka rođeno je četvoro djece: ćerke Olga, Jelena, Natalija i sin Uroš.

Školovanje i karijera

Nakon završene osnovne škole u rodnom mjestu, gimnaziju je pohađao u Zadru, Splitu i Šibeniku. Upravo se u gimnazijskim danima javila njegova strast prema književnosti i muzici.

Volio je da čita domaće autore, ali i italijanske, francuske, grčke, ruske i rimske. Od domaćih najviše su mu se dopadala djela Laze Lazarevića. Njegoševo djelo „Luča mikrokozma“ bilo je jedno od njegovih omiljenih. Iz ljubavi prema domaćoj literaturi, napisao je esej o Dositeju Obradoviću.

U gimnaziji se proučavao najvažnija djela rimskih i grčkih pisaca. Mnogo je čitao filozofska djela. Redovno je posjećivao diskusije filozofskog društva u Zagrebu. Stekao je široko obrazovanje iz književnosti, filozofije i estetičkih teorija. Poznavao je italijanski, ruski i francuski jezik, a po potrebi se služio grčkim i latinskim jezikom. Maturu je polagao 1924. godine.

Desnica je studirao pravo i filozofiju na Univerzitetu u Zagrebu, a potom u Parizu. Diplomu je stekao 1930. godine u Zagrebu. Zaposlio se kao advokat u kancelariji svoga oca. Nakon toga je u Splitu radio u državnoj službi, a onda se preselio u Zagreb.

Dvije godine je uređivao književno-istorijski godišnjak „Magazin sjeverne Dalmacije“ čiji je rad pokrenuo. Godišnjak je štampan u Splitu na ćirilici. Mnoga svoja djela Desnica je objavio u ovog godišnjaku.

Godine 1934. objavio je esej „Jedan pogled na ličnost Dositejevu“, a iduće godine esej „Mirko Korolija i njegov kraj“. Iako je dugo radio na njoj, zbog početka Drugog svjetskog rata, nikada nije objavljena jedna njegova zbirka pripovijetki, ostala je u rukopisu, kojoj se s godinama gubi svaki trag.

Njegovao je realističko-naturalističkog stil, po ugledu na stil talijanskog verizma. Roman zvonkog naslova „Zimsko ljetovanje“ objavljen je 1950. godine. Roman tematizuje sukob između stanovnika u Zadru, seoskog i gradskog. Gradske izbjeglice su, usljed bombardovanja, pobjegle na selo, gdje dolazi do nerazumijevanja između njih i  tamošnjih seljaka.

Kritika nije pozitivno primila ovaj roman, jer nije bio u skladu sa tadašnjim postavljenim normama pisanja. U svoju odbranu, Desnica je sastavio tekst „O jednom gradu i jednoj knjizi“.

Godine 1952. u Zagrebu je objavio zbirku pripovijetki „Olupine na suncu“, a tri godine poslije zbirku pripovijetki „Proljeće u Badrovcu“ i zbirku pjesama „Slijepac na žalu“. U Beogradu je 1956. godine objavio zbirku pripovijetki „Tu odmah pored nas“.

Za djelo „Olupine na suncu“ uručena mu je 1952. godine Nagrada Saveza književnika Jugoslavije. Godine 1957. dobio je Nagradu Društva književnika Hrvatske“ za djelo „Tu, odmah pored nas“.

U isto vrijeme pisao je roman „Proljeća Ivana Galeba“ koga je objavio u Sarajevu, u Izdavačkoj kući „Svjetlost“, 1957. godine. Roman je po sadržaju odstupao od tadašnjih književnih dijela. Glavni junak romana provodeći dane u bolnici, sjeća se svog života i razmišlja o idejama kao što su umjetnost, vrijeme, vlast, smrt i slično. Iduće godine za ovaj roman Desnici je uručena Zmajeva nagrada.

Njegove pripovijetke: „Priča o fratru sa zelenom bradom“, „Posjeta“, „Budarevac“, „Florjanović“, „Konac dana“, „Solilokviji gospodina Pinka“ svrstavaju se u pripovijetke antologijske vrijednosti. Najznačajnija njegova djela su drama „Ljestve Jakovljeve“ i pjesma „Slijepac na žalu“.

Mnoga njegova djela prevedena su na više stranih jezika, kao što su: albanski, arapski, češki, danski, engleski, francuski, islandski, madžarski, makedonski, nizozemski, norveški, njemački, poljski, rumunski, ruski, slovački, slovenski, švedski, talijanski jezik.

Godine 1954. Desnica je napisao scenario za film „koncert“. Isto tako, uradio je scenario za film „Pravda“, 1962. godine. Nakon njegove smrti, 1974. godine, urađen je scenario za film „Pred zoru“, po njegovoj istoimenoj noveli koja tematizuje gradsko-seoske odnose u vrijeme ratnih strahota. Iste godine je snimljena TV drama po njegovoj noveli „Florijanović“.

Kraj života i smrt

Vladan Desnica je umro 04. marta 1967. godine u svojoj 62. godini života. Sahranjen je u srpskoj pravoslavnoj crkvi Svetog Gregorija.

Neka od njegovih dijela koja su ostala u rukopisu objavljena su posthumno, između ostalih roman „Pronalazak Athanatika“. U Zagrebu su objavljena posthumno njegova „Sabrana djela“ u četiri knjige.

Citati i izreke

• „Ali misao smrti nije dana svima. Ona pripada izabranima“.
• „Da, svijet je prepun uspomena, svijet je preopterećen prošlošću. Čudo kako pod tim teretom još diše. Čudo kako današnjica još uspijeva da proklija kroz naslage umrloga“.
• „Jedina sigurna istina je ta da čovjek koji strepi i strada, jedina prava stvarnost je stvarnost naše patnje“.
• „Ljudi trebaju ponovo naučiti osjećati, osjećati zaslužujući u to čitavo svoje biće.
• „Ne može biti velikog umjetnika, a da je malen čovjek: to bi značilo da nije uistinu velik umjetnik“.
• „Suosjećam s drvećem. Mislim da i ono dugo unaprijed sluti promjene vremena“.

Bibliografija

• „Zimsko ljetovanje“, (roman), Zagreb, 1950. godine
• „Olupine na suncu“, (pripovijetke), Zagreb, 1952. godine
• „Proljeće u Badrovcu“, (pripovijetke), Beograd, 1955. godine
• „Tu, odmah pored nas“, (pripovijetke), Novi Sad, 1956. godine
• „Slijepac na žalu“, (zbirka poezije), Zagreb, 1956. godine
• „Proljeća Ivana Galeba“, (roman), Sarajevo, 1957. godine (više od 30 izdanja)
• „O pojmovima „tipa“ i „tipičnoga“ i njihovoj neshodnosti na području estetike“, (esej), Zagreb, 1957. godine
• „Fratar sa zelenom bradom“, (pripovijetke), Zagreb, 1959. godine
• „Pronalazak Athanatika“, (nedovršen roman), časopis „Literatura“, 1957. godine
• „Ljestve Jakovljeve“, (psihološka drama), Zagreb, 1961. godine
• „Izbor pripovijedaka“, Zagreb, 1966. godine
• „Izabrana djela“, (Pet stoljeća hrvatske književnosti), 117/1, Zagreb, 1968. godine
• „Sabrana djela Vladana Desnice“, I-IV, Zagreb, 1974.-1975. godine
• „Konac dana“, (pripovijetke), Zagreb, 1990. godine
• „Pravda i druge pripovijetke“, Zagreb, 1997. godine.
• „Odabrana djela“, Vinkovci, 1998. godine
• „Progutane polemike“, Beograd, 2001. godine
• „Hotimično iskustvo“, (diskurzivna proza Vladana Desnice), knjiga prva, Zagreb, 2005. godine
• „Hotimično iskustvo“ (diskurzivna proza Vladana Desnice), knjiga druga, Zagreb, 2006. godine
• „Igre proljeća i smrti“, Zagreb, 2008. godine