Sergej Jesenjin

Biografija

Sergej Aleksandrovič Jesenjin bio je ruski pjesnik. Rođen je 03. oktobra 1895. godine u selu Konstantinovu u Rusiji, a umro je 28. decembra 1925. godine u Sankt Peterburgu.

Jesenjin je jedan od najvećih i najznačajnijih pjesnika svih vremena. Njegove pjesme su i danas jednako čitane i cijenjene kao i onda kada su napisane.

Skandalozan način života, brojne avanture, brak sa četiri žene i prerana tragična smrt još su neki od razloga njegovog skretanja pažnje javnosti.

Nosio je ogroman teret svog emocijama satkanog bića. Veliki zaljubljenik u prirodu, selo, tradiciju i žene. Pjesmama je izražavao ono što vidi, doživljava i osjeća. Često je uviđao patnju. Patnju čovjeka ili životinje jednako je doživljavao kao svoju ličnu. U ženama je pronalazio ljubav i strast, ali u svakoj kratko.

Bio je senzibilne prirode i nemirne duše. Žene su mu pružale ljubav, ali i donosile novu bol na onu već postojeću ili pak čežnju koju je često prenosio na papir. Nigdje nije našao mir, nigdje nije bio njegov dom.

Nesvaćen za savremenike, predmet rasprave za buduća pokoljenja. Kratak i tužan život jednog čovjeka, stvorio je velikog i proslavljenog pjesnika.

Biografija

Rođen je na selu. Kao dijete iz zemljoradničke seoske porodice rano je zavolio prirodu. Otac mu se zvao Aleksandar Jesenjin, a majka Tatjana Fiodorovna Titova.

Djetinjsvo je proveo sa bakom i djedom. Za baku je bio posebno vezan. Ona se pažljivo brinula o njemu. Pružala mu ljubav i toplinu. Provodila puno vremena sa njim. Vodila ga u crkvu, gdje je naučio mnoge crkvene pjesme. Uživao je dok ih pjeva.

Živjeli su na seoskom imanju okruženom prostranim livadama, beskrajnim njivama, jezerom i rijekom. Dok je odrastao pomagao je svojoj porodici u poslovima na farmi. Volio je životinje, igrao se sa psima, hranio i jahao konje.

U rodnom mjestu završio je osnovnu školu 1909. godine i srednju školu 1912. godine. Sa devet godina napisao je i svoje prve pjesme.

U Moskvu odlazi poslije završene srednje škole, ali nikad nije zaboravio svoje selo. Zavičaju je posvetio mnogobrojne stihove.

U Moskvi se zaposlio u štampariji. Godinu i po dana je period koji je proveo studirajući na Univerzitetu „Šanjavski“. Uporedo je pisao pjesme. Njegova poezija iz tog vremena još uvijek je vedra, obogaćena prirodnim ljepotama i seoskim životom. U Moskvi se naziru problemi sa vlasti zbog nekih objavljenih pjesama.

Oženio se u 18. godini djevojkom imena Ana Romanovna Izjadnova. Bila je radnica u izdavačkoj kući. Iako je brak trajao kratko, rodio im se sin Jurij.

Iz Moskve se seli u Petrograd. Tamo upoznaje brojne uticajne i oformljene pisce. Sklapao je prijateljsva koja su pomogla u promociji njegovog pjesništva. Jedan od tih pisaca bio je i Nikolaj Kljujev. Mnogi vjeruju da su Jesenjin i Nikolaj bili ljubavnici.

Već tada imao je velikih problema sa akoholom. Nerijetko se u javnosti pojavljivao u alkoholiziranom stanju. Čak i u takvom stanju bio je privlačan ženama. Visok mladić, plavih očiju, nikog nije ostavljao ravnodušnim.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata odlazi u vojsku. U tom periodu kratko prestaje da se bavi književnim radom.

Glumicom Zinaidom Rajh oženio se 1917. godine. Drugi brak mu je trajao četiri godine. Njegovo skandalozno ponašanje dovelo je do još jedne rastave braka. Imali su dvoje djece, sina Konstantina i ćerku Tatjanu.

Da je njegovo ponašanje tokom ovog braka bilo nasilno i do te mjere neadekvatno govori i činjenica da je Zinaida često sa djecom boravila u skloništu za djecu i majke. Neki njegovi savremenici tvrdili su da Jesenjin misli kako Konstantin nije njegov sin zbog toga što dijete ima crnu kosu.

Konstantin je kasnije imao uspješnu fudbalsku karijeru. Ćerka Tatjana bavila se pisanjem. Zinaida je ubijena 1939. godine.

Na jednoj zabavi 1921. godine upoznao je američku plesačicu Isidoru Dankan. Vjenčali su se 1922. godine. Isidora je imala 44 godine, a Jesenjin 26.

Zanimljivo je bilo to da Isidora nije znala ruski, dok je Jesenjin znao samo ruski jezik. Njihov odnos bio je strastven. Riječi nisu bile potrebne. Uživao je dok je posmatra kako pleše. Bio je njen pratilac na turnejama. Čak su jedno vrijeme živjeli u Americi. Međutim, Jesenjin je insistirao da se vrate u Rusiju gdje je izgradio veliku popularnost.

Ni njoj ovo nije bio prvi brak. Iz prethodnog braka imala je dvoje djece koji su tragično nastradali. Sergeja je mnogo voljela. U njegovoj mladosti i strastvenom odnosu tražila je utjehu. Zbog njega bila je spremna na sve. Ali Jesenjin nije bio spreman da zbog žene, djece ili karijere ostavi alkohol.

Što se više Isidora trudila u vezi njihovog odnosa, njegove karijere ili njegovog života uopšte, on je bio sve gori u svakom od ovih segmenata. Sve češće se u javnosti pojavljuje u pijanom stanju.

Pravio je skandale po restoranima i hotelskim sobama, koje su sa velikom pažnjom pratili ruski i svjetski mediji. Čak je nakon jednog njegovog nepredviđenog ekcesa, Isidora bila primorana da pozove policiju. Tada su ga zadržali par dana na psihijatrijskom liječenju.

Poslije ovog događaja u svojoj ženi više nije vidio veličanstvenu ljubavnicu, nego oronulu staricu. Depresija je uveliko postala sastavni dio njegovog života. Poezija sada mračna. Stihovi realno oslikavaju njegov nesređen život i poremećeno duševno stanje.

Brak sa američkom plesačicom, od svih njegovih propalih brakova i brojnih avantura, najviše je držao pažnju javnosti. Kao i prethodni brakovi i ovaj je trajao kratko. Samo godinu dana.

Isidora je poginula u saobraćajnoj nesreći kada joj se šal sapleo o točak i udavio je 1927. godine u Nici.

U vezi sa glumicom Avgustom Miklaševskom bio je kratko 1923. godine. Posvetio joj je neke od svojih pjesama. Vanbračnog sina dobio je sa pjesnikinjom Nadeždom Volpin te iste 1923. godine. Sina Aleksandra nikad nije upoznao. Po odrastanju, njegovo vanbračno dijete, postaje pjesnik i matematičar.

Onda se smatralo da je u vezi sa književnom tajnicom Galinom Benislavskom. Ona je žena koja je u danima njegovog osamljivanja bila uz njega. Voljela ga je toliko da je nakon njegove smrti sebi oduzela život na njegovom grobu. Sahranjena je pokraj njega.

Unukom Lava Nikolajeviča Tolstoja, Sofijom, ženi se četvrti put. Vjenčali su se 1925. godine. Iste godine Jesenjin je umro. Sofija je uticala na to da se život i djelo njenog pokojnog muža nikad ne zaboravi.

Književni rad

Jedan je od najcjenjenijih pjesnika svih vremena. Svoju prvu pjesmu „Breza“ napisao je sa devet godina. Pjesmu je objavio u dječijem časopisu „Mali svijet“.

Književni pravac mu je imažinizam, čiji je i začetnik. Stil pisanja mu je slobodan, pun metafora i neobičnih tema.

Prvu zbirku pjesama „Radunica“ izdao je 1916. godine. Nakon izdate prve zbirke Jesenjin stiče još veći ugled u društvu pjesnika.

Ubrzo nakon prve izdate zbirke izdaje drugu „Plavetnilo“ kojom i dalje kroz stihove prikazuje nenadmašne ljepote sela.

U ratnim godinama odlazi u vojsku i kratko stopira pjesničko stvaranje.

Osnovao je izdavačku kuću „Firma umjetnika riječi“ 1918. godine. Iste godine izdaje zbirke pjesama „Druga zemlja“ i „Pjesme kavgadžije“. Ušao je u dubine duša svojih čitaoca.

Poezija širokog spektra, od crkvenih zvona, prostranih polja i prirode do pijanih noći, besmislenih dana i slika očaja i smrti. Čitan je kako u Rusiji, tako i zemljama širom svijeta. Poezija mu je čitana čak i u svemiru.

„Bobilj i Druškan“ je prozno djelo koje je jedno od prvih njegovih dijela književnog pravca imažinizma.

Njegova hipersenzibilnost izrodila je ogroman broj savršeno uslađenih, stilski dobro oblikovanih i emocijama obojenih pjesama. Poezija inpirisana kombinacijom seoskog i modernog načina života.

Bio je veliki zaljubljenik u prirodu. Stihovi su mu vezani za rodno selo i prirodu koju neprestano veliča, poistovjećujući je sa najdubljim osjećanjima.

Kroz pjesme slika nepregledne njive, mirisne livade, plavo nebo i druge prekrasne pejzaže. Volio je životinje i često saosjećao sa njima. Ako životinje pate i on osjeća strašnu bol. Jedna od pjesama koje prikazuju njegovu povezanost i saosjećajnost sa životinjskim svijetom je „Pjesma o keruši“. Ova pjesma, kao i mnoge druge, našle su svoje mjesto u nastavi širom svijeta.

Mnoge Jesenjinove pjesme su potresne za čitaoce ili moglo bi se reći, nikog ne ostavljaju ravnodušnim. Svoje emocije uspijeva prenijeti na svakog ko pročita njegove stihove.

Sa lakoćom ulazi u najdublje i najskrivenije emocije ljudskog bića. Do te mjere mogao je da ide samo čovjek koji je satkan od emocija. Koji osjeća sve što vidi, koji uspijeva da napiše sve što je osjetio. S tim se rodio i to ga je uništavalo.

U početku pristalica, a kasnije, kroz svoje književno stvaralaštvo, kritičar Oktobarske revolucije, naglašavao je negativan uticaj koji je ostavila na seoski način života i tradiciju.

Godine 1921. počinje da piše ciklus pjesama „Krčmarska Moskva“. Pjesme ovog ciklusa jasno prikazuju njegovo nesnalaženje u novoj i revolucionarnoj Rusiji. Zbog ove zbirke imao je problem s vlasti. Optuživali su ga da pjesmama pokazuje sumnju prema revoluciji.

Kritikuje boljševičku vlast kroz pjesme kao što je na primjer „Oktobarska revolucija me prevarila“. Sa druge strane, svojim depresivnim raspoloženjem širio je pesimizam na rusku omladinu, što je buknulo u nacionalni problem. Veliki broj njegovih djela bio je zabranjen u Rusiji, a posebno za vrijeme Staljina.

U periodu između 1922. i 1924. godine pjesme najčešće posvećuje svojoj velikoj ljubavi, strastvenoj i energičnoj Isidori Dankan, sa kojom je bio u braku.

Tokom 1925. godine objavio je zbirke pjesama „Krčmarska Moskva“, „Na Kavkazu“, „Perzijski motivi“ i „Poslije skandala“. Isto tako, u toj plodonosnoj godini  napisao je bezvremenske pjesme „Pismo majci“ i „Kapetan želje“, kao i pjesme koje su po svojoj sadržini predskazale nadolazeće smrti kao što je pjesma „Noć sablasnog mjesečevog mliječa“.

Sergej Jesenjin jednom je napisao: „Ako jednom odeš, nemoj se okretati, jer ako se okreneš moraš se vratiti, a ja ne želim da se vratiš odlazeći“.

Svoje neuspjehe kritikuje pjesmom „Crni čovjek“ koja je ujedno i njegovo posljednje veliko djelo.

Doviđenja, dragi, doviđenja

Njegova posljednje napisana pjesma. Pjesma koju je napisao vlastitom krvlju. Nastala je uoči njegove smrti. Pjesmu je posvetio prijatelju Volfu Elrihu. Sergej mu je lično dao papir na kome je bila krvlju ispisana pjesma.

Duševno rastrojen, vidno depresivan, lomljiv i oronuo. Tada se požalio drugu Volfu da nije imao mastila i kako ne bi zaboravio pjesmu, nekako je morao da se snađe.

Vjerovatno je znao da će brzo umrijeti. Sutradan je pronađen mrtav. S pjesmom je živio, pjesmom se pred samu smrt i oprostio.

Doviđenja, dragi, doviđenja

Doviđenja, dragi, doviđenja;
Ti mi prijatelju jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htjenja
Obećava i sastanak, zar ne?

Doviđenja, dragi, bez ruke, bez slova
Nemoj da ti bol obrve povije
Umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
Ali ni živjeti baš nije najnovije.

Smrt Sergeja Jesenjina

Sergej Jesenjin pronađen je mrtav u hotelskoj sobi 28. decembra 1925. godine. U istoj sobi u kojoj je boravio sa Isidorom. Imao je samo trideset godina.

Te noći u hotelu „Angleter“ u Petrogradu usred nervne rastrojenosti počinio je trostruko samoubistvo. Naime, presjekao je vene, odvrnuo cijev parnog grijanja i objesio se.

Prema nekim izvorima objesio se šalom svoje bivše supruge Isidore. Svi koji su ga viđali tih dana pred smrt, rekli su da je bio razdražljiv i depresivan, te da je bio je u lošem fizičkom i još gorem psihičkom stanju.

Potpuno nervno rastrojstvo odvelo ga je na put bez povratka. Ugasio se život mladog i talentovanog čovjeka koji je ovom svijetu mogao još puno toga da pruži. Međutim, nije mogao da pomogne sebi. Porok i neuredan život učinili su svoje.

Mnoge žene imale su san da ga vrate na pravi put, a mnogim prijateljima to je bio unaprijed propao pokušaj.

Volio je prirodu, ljude,selo, kao i mnoge žene. Najviše od svega volio je svoje pjesme, koje su za sva vremena ostale ogledalo jednog čovjeka čiji talenat je teško nadmašiti.

Vezano za njegovu smrt, pojavljuju se brojne teorije zavjere. Neki smatraju da je njegova smrt samo dobro izrežirano samoubisvo, a da ga je zapravo ubila ruska tajna policija. Tada bi, po njima, bio žrtva Staljinovog režima.

Bibliografija

• „Breza“ 1913. godine
• „Jesen“ 1914. godine
• „Pjesma o keruši“ 1915. godine
• „Mangup“ 1919. godine
• „Ja sam posljednji pjesnik u selu“ 1920. godine
• „Molitva za umrle“ 1920. godine
• „Ispovijest mangupa“ 1920. godine
• „Pugačov“ 1921. godine
• „Pismo majci“ 1924. godine
• „Ispovijest mangupa“ 1924. godine
• „Kafana Moskva“ 1924. godine
• „Ko sam, šta sam?“ 1925. godine
• „Kačalovljevom psu“ 1925. godine
• „Sniježno polje“ 1925. godine
• „Crni čovjek“ 1925. godine
• „Doviđenja, dragi, doviđenja“ 1925. godine