Petar Kočić

Biografija

Petar Kočić je bio srpski  pisac, pjesnik i političar. Rođen je 29. juna 1877. godine u selu Stričići kod Banja Luke, a umro u Beogradu 27. avgusta 1916. godine.

Petar Kočić je jedan od najvažnijih i najcjenjenijih srpskih pisaca. Predstavnik realizma i moderne. Rođen je u Bosanskoj krajini u vrijeme austrougarske vladavine. Mjesto i vrijeme rodjenja od presudnog su značaja za njegovo književno stvaranje i duboko ukorijenjenu ideologiju.

Politikom se bavio iz ljubavi prema svom narodu. Bio je više buntovnik nego revolucionar.  Problemu je pristupao sentimentalno, a manje racionalno. Više je nailazio na prepreke, nego rješenja. U gradovima je doživljavao nerazumijevanje, a u selu zaostalost. Pa su mu često izostali i brojni oblici podrške za borbu protiv nacionalnog ropstva.

U materijalnoj oskudici često je poteškoće u karijeri mogao da savlada samo hirom. Odlučno je stajao iza svojih ideala, ne plašeći se nikog. Želio je samo slobodu, a umro je bez nje.

Kritičari su cijenili i još uvijek cijene Kočićevu književnost, koja je i danas ostala jednako uvjerljiva kao i onda kada je napisana. Isto tako cijeni se i njegova borba za slobodu svog naroda i velika ljubav prema njemu. Tog istog naroda, kome je nesebično podredio svoj život.

Djetinjstvo i školovanje

Majka Mara mu umire mlada. Otac Jovan se po njenoj smrti zakaluđerio u manastiru Gomionici. Sestra se zvala Milica, a brat Jovan.

Živio je kod svog djeda gdje je u kući sa njim živjelo još tridesetoro djece. U tako velikoj zajednici morao je naučiti kako da se bori za sebe. Odatle vjerovatno potiče i njegova borbenost.

Kočić u manastiru Gomionici završava osnovnu školu. Veliki uticaj na njegov život i stvaranje predstavljala je manastirska sredina. Bio je dijete sa sela. Volio je selo i prirodu, a naročito seljake.

Po završetku osnovne škole, upisao je gimnaziju u Sarajevu. Nije je završio. Izbačen je iz škole zbog javnog istupanja protiv vlasti. Iz Sarajeva seli u Beograd gdje završava gimnaziju. U Beogradu je živio na rubu egzistencije. Tamo počinje da piše svoje prve pjesme.

Onda odlazi u Beč gdje će studirati slavistiku. U Beču je okusio pravi sirotinjski život. Često bez hrane, promrzao, lišen adekvatne odjeće. Otac je u pismima poručivao da nije u stanju da mu pomogne. Petar Kočić jedne prilike je napisao da nije dopuštao da se ponizi, nikog za ništa nije molio. Gladovao po par dana, ali glavu nije saginjao, niti tražio milostinju.

Materijalni uslovi nisu jedino što su mučili mladog Kočića. On čezne za svojim zavičajem. Sanja planine, prostrane krajolike i svoj narod. Uz sve nedaće koje su ga svakodnevno snalazile uspijeva da zavši studije slavistike i tada 1904. godine odlazi iz Beča.

Ljubavni život

Kada se Kočić vratio iz Beča zaljubio se u najbolju prijateljicu svoje sestre Milku Vukmanović. Svjestan da će često provoditi vrijeme po zatvorima, ne krije to od nje. Nego je poziva da ostane kraj njega, bez obzira na okolnosti. Traži da budu zajedno u borbi za svoj narod.

Milka je bila njegova prva i jedina ljubav. Vjenčali su se 1904. godine. Rodio im se sin Slobodan koji umire sa samo tri godine. Za vrijeme njegovog boravka po zatvorima Milka ga posjećuje i pruža mu podršku.

Kada se već teško razbolio i vrijeme provodio u bolnici, rodila im se ćerka Dušica. Dvije godine nakon rođenja ćerke Kočić je umro. Poslije njegove smrti, iako je živjela još pola vijeka, Milka se nikad nije udala.

Kočić kao književnik

Iako mu je otac bio kaluđer, rastao je u seljačkom okruženju. Odatle proizilaze sve njegove ideje, shvatanja i temelji književnog rada.

Za vrijeme školovanja u Beogradu počeo je da piše pjesme. U poeziji se prepoznaju osmerci, deseterci i dvanaesterci. Osjeća se ritam narodnih pjesama. Pjesme Petra Kočića su objavljivane u časopisima.

Buntovništvo u njemu za vrijeme studija u Beču stvara njegovu proslavljenu satiričnu komediju „Jazavac pred sudom“ koju izdaje 1905. godine.

U njegovim pripovijetkama glavni motiv je težak život seljaka i njegova nostalgija za slobodom. Djela su mu prožeta satirom. U srpsku književnost uvodi seljaka iz Krajine. Svi Kočićevi likovi su pošteni ljudi lišeni zavisti, ali i osjećajni. Borba je po njemu posao za muškarce, stoga su djela lišena žena.

Književnim radom smanjeno se bavi od 1905. godine, kada se posvećuje politici. Pripovijetke izdaje u tri knjige. Prvu 1902. godine, drugu naredne, a treću 1905. godine. Sve tri knjige su objedinjene u jedan naslov „S planine i ispod planine“.

• U prvoj knjizi „S planine i ispod planine“ uvrstio je sljedeće pripovijetke: „Jablan“, „Grob slatke duše“, „Đurini zapisi“, „Istiniti zulum Simeuna Đaka“, „Mrguda“, „Kod Markanova točka“.
• U drugoj knjizi „S planine i ispod planine“ su nove priče: „Jelike i omorike“, „Kroz maglu“, „Kroz svjetlost“, „Mračajski proto“, „Jazavac pred sudom“.
• U trećoj knjizi „S planine i ispod planine“ su pripovijetke: „Mejdan Simeuna Đaka“, „Iz starostavne knjige Simeuna Đaka“, „Rakijo majko“, „Pjesma mladosti“, „Sa zbora“, „Jajce“.

Godine 1910. izdaje zbirku pripovijedaka pod nazivom „Jauci sa Zmijanja“. Zbirka je inspirisana manastirskom i seoskom sredinom. U knjizi su sabrane sljedeće pripovijetke: „Molitva“, „Kroz mećavu“, „Vukov gaj“, „Zmijanje“.

U pripovijetkama Kočić piše o seljaku sa Zmijanja, ali i o životu u cijeloj Bosni. Oslikava stvarnost i kritikuje sistem. Spada u  kritičke realiste. Takođe je isticao lijepe i slikovite opise pejzaža i prirode.

Satira „Sudanija“ izašla je 1911. godine u Sarajevu.

Bio je pisac izvanrednog talenta. Novinama obogaćuje srpsku književnost. Doprinosi kvalitetnoj sadržini i formi pripovijetki. Oživio je seosku pripovijetku. Njegova djela su usko povezana sa jezikom zavičaja. Kratka su i odražavaju splet raspoloženja i događaja. Narodni govor kojeg Kočić uzima sadrži turcizme i riječi karakteristične za njegov kraj.

Jazavac pred sudom

Kočićevo najpoznatije književno djelo. Napisano je u Beču. Oštra satira u kojoj glavni lik David Štrbac predstavlja bosanskog seljaka sa svim njegovim osobinama. Pritisnut teškim životom lik stalno mijenja raspoloženja. Cilj mu je samo jedan, ismijati okupatore i po njima izliti svu nakupljenu negativnost.

David Štrbac na sud donosi jazavca i traži od sudije da se životinji sudi jer mu je pojela njivu kukuruza. Tako kreće nadmudrivanje sa predstavnicima vlasti.

Neke od svojih osobina ugradio je u Davida Štrpca. Takođe, u Štrpčevim shvatanjima života ogledaju se shvatanja čitavog potlačenog naroda. Pošto fizički nisu mogli da se bore za svoju zemlju i oslobođenje jer je okupator bio jači, morali su da nađu druge načine. To su činili lukavstvom, borbenošću i oštroumnošću.

Kroz lik Davida Štrpca Kočić prikazuje surovu stvarnost seljaka i njegovu ukletu sudbinu. Duhovitost, naivnost, bunt i duševna bol su raspoloženja i osobine koje se stalno isprepleću kod glavnog lika. Isto, kroz njega provlači kritiku upućenu tadašnjoj vlasti.

„Jazavac pred sudom“ sjedinjuje komične elemente sa političkom raspravom i borbu jednog naroda za slobodu. Ovo književno djelo je doživjelo trinaest izdanja.

Politička borba

Petar Kočić živio je i radio u periodu velikih i čestih buna, stalnih težnji i pokušaja seljaka za ukidanjem kmetstva, te nacionalnog oslobođenja. Sistem vlasti je bio feudalni, a nameti seljaku teški.

Kada je Austo-Ugarska dobila pravo da okupira Bosnu i Hercegovinu ona ne samo da nije riješila unutrašnja pitanja, nesređen i težak život njenih stanovnika, nego ga je još i otežala, na sve prožimajući i kapitalizam. Uzročno-posljedično, težnja naroda za oslobođenjem bila je sve veća.

Mladi Kočić svoju borbu protiv Austro-Ugarske počinje još za vrijeme pohađanja gimnazije u Sarajevu. Organizuje proteste i javno drži govore protiv tadašnjeg režima. Uprava škole, vjerovatno pod pritiskom, izbacuje svog gimnazijalca Kostića iz škole. U njemu inat biva sve veći. Kako je napustio svoji zemlju zbog studija u Beču kao oblik borbe protiv okrutnog sistema pronalazi u pisanju. Njegova književna djela su jasno prikazivala težak život kmeta i jaku želju za oslobođenjem.

Nepokolebljivi rodoljub rano je shvatio da jedan narod neće nestati ako uspije da sačuva svoju vjeru i jezik. Tu spoznaju težio je da ukorijeni među ljude i da ih na taj način osvijesti.

U Skoplju je dobio posao kao nastavnik gimnazije. Ubrzo je napustio službu zbog sukoba sa tamošnjim crkvenim vlastima. Onda se vraća u Sarajevo. Zapošljava se u društvu „Prosvjeta“ na mjesto sekretara.

Petar Kočić u Sarajevu još žešće nastavlja da se bavi političkim pitanjima. Borio se za oslobođenje seljaka od feudalnih nameta. Tadašnja vlast i srpska buržoazija ga progoni iz Sarajeva  u Banja Luku. Tamo je pokrenuo više časopisa, ali vlasti su zabranile štampanje svakom od njih.

U Banja Luci često drži javne govore. Kandiduje se za poslanika u saboru i biva izabran.  Kao poslanik bio je jasnog političkog stava. Zalagao se za slobodu seljaka. Samo slobodan seljak značio bi po njemu slobodnu naciju.

Kočić za svoje djelovanje kod savremenika dobija veliku pažnju. Stoga je popularnost i priznanje stekao tokom života. Odriče se ličnog života i zadovoljstava da bi pomogao svom narodu.

Zbog njegove borbe za oslobođenjem od nacionalnog ropstva često je privođen. Tako je zbog pjesme „Težak“ osuđen na dvije godine robije. U obrazloženju stoji da pisac mrzi i vrijeđa organe državne uprave i monarhiju. Od 1904. godine pa do smrti često biva hapšen. U zatvorima, Zenici i Tuzli, provodi većinu vremena.

Kraj života i smrt

Godine 1911. godine Petar Kočić je bio bolestan čovjek. Prvi znaci nervnog rastrojstva su najavili tok njegovog daljeg života. Odlazi u Beograd gdje se liječi od duševne bolesti pet godina. Umro je u bolnici 27. avgusta 1916. godine.

Petar Kočić rekao je jedne prilike: „U ropstvu se rodhi, u ropstvu živjeh, u ropstvu, vajme, i umrijeh“.

Bibliografija

Pjesme

• „Ponoćni zvuci“
• „Proljetni zvuci“
• „Spustivši glavu na moje grudi“
• „Posljednja suza“
• „Ja te ljubim divni stvore“
• „Bar tad hoče l“
• „Potočić“
• „U odbljesku blijedih zvijezda“

Satire

• „Jazavac pred sudom“ (1905. godine)
• „Sudanija“ (1911. godine“)

Knjige – zbirke pripovijetki

• „S planine i ispod planine“ (1902. godine)
• „S planine i ispod planine“ (1903. godine“)
• „S planine i ispod planine“ (1905. godine)
• „Jauci sa Zmijanja“ (1910. godine)