Miljenko Jergović

Biografija

Miljenko Jergović je kontroverzni bosanskohercegovački i hrvatski književnik i novinar koji je, u isto vreme, osporavan i hvaljen. Piše priče, pesme, drame i pripovetke koje su tematski vezane za Bosnu i Hercegovinu. Rođen je 28. maja 1966. godine u Sarajevu.

Završio je Prvu sarajevsku gimnaziju i diplomirao je sociologiju i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. 1988. godine je objavio zbirku pesama „Opservatorija Varšava“ za koju je dobio Goranovu nagradu i Nagradu Mak Dizar.

1990. godine mu je uručena Nagrada Veselko Tenžera za novinarstvo.

1992. godine je postao novinar i urednik časopisa Nedjeljna Dalmacija, a naredne godine se preselio u Zagreb. Objavljivao je članke, eseje, kolumne, itd. u časopisima kao što su Politika, Jutarnji list, i drugi.

1994. godine je napisao zbirku pripovedaka „Sarajevski Marlboro“ koja govori o haotičnom životu u zaraćenoj Bosni i Hercegovini. Ova zbirka je dobila Nagradu za mir Erih Marija Remark i Nagradu Ksaver Šandor Gjalski.

2003. godine je dobio Italijansku književnu nagradu „Premio Grinzane Cavour“ za knjigu „Mama Leone“.

2007. godine mu je uručena nagrada Meše Selimovića za roman „Ruta Tannenbaum“. Iste godine je, pred izbore za Sabor, podržao HDZ i njihovog vođu Ivu Sanadera.

2009. godine je sa Goranom Rušinovićem uradio film „Buick Riviera“ za koji je dobio Godišnju nagradu Matice hrvatske za književnost i umetnost „August Šenoa“. Iste godine je sa srpskim piscem Markom Vidojkovićem snimio dokumentarni film „Dugo putovanje kroz istoriju, historiju i povijest“.

2012. godine mu je uručena poljska nagrada Angelus za poljski prevod romana „Srđa pjeva, u sumrak, na Duhove“.

Muharem Bazdulj je napisao roman „Zli katran i u njemu žumance“ u kome govori da je Miljenko Jergović bio učesnik nacističke zabave kod Isidore Bjelice u Sarajevu 1986. godine.

Njegova dela su prevedena na sledeće jezike: italijanski, francuski, nemački, engleski, španski, katalonski, portugalski, švedski, finski, holandski, bugarski, mađarski, makedonski, slovački, litvanski, beloruski, poljski, češki i slovenski.

Bibliografija

• „Opservatorija Varšava“ (pesme, Zagreb, 1988.);
• „Uči li noćas neko u ovom gradu japanski? (pesme, Sarajevo, 1990.);
• „Himmel Comando“ (pesme, Sarajevo, 1992.);
• „Sarajevski Marlboro“ (priče, Zagreb, 1994.);
• „Karivani“ (priče, Zagreb, 1995.);
• „Preko zaleđenog mosta“ (pesme, Zagreb, 1996.);
• „Naci bonton“ (članci, ogledi, eseji, Zagreb, 1998.);
• „Mama Leone“ (priče, Sarajevo, 1999.);
• „Sarajevski Marlboro, Karivani i druge priče“ (izabrane priče, Zagreb, 1999.);
• „Kažeš anđeo“ (drama, Zagreb, 2000.);“Historijska čitanka 1″ (eseji, Zagreb/Sarajevo, 2001.);
• „Hauzmajstor Šulc“ (pesme, Zagreb, 2001.);
• „Buick Riviera“ (novela, Zagreb, 2002.);
• „Dvori od oraha“ (roman, Zagreb, 2003.);
• „Rabija i sedam meleka“ (izabrane priče, Sarajevo, 2004.);
• „Historijska čitanka 2“ (eseji, Zagreb/Sarajevo, 2004);
• „Inšallah, Madona, inšallah“ (priče, Zagreb, 2004.);
• „Dunje 1983“ (izabrane i nove pesme, Zagreb, 2005.);
• „Glorija in excelsis“ (roman, Zagreb, 2005.);
• „Žrtve sanjaju veliku ratnu pobjedu“ (članci, ogledi, eseji, Zagreb, 2006.);
• „Ruta Tannenbaum“ (roman, Zagreb, 2006.);
• „Drugi poljubac Gite Danon“ (izabrane priče, Zagreb, 2007.);
• „Freelander“ (novela, Sarajevo/Zagreb, 2007.);
• „Srda pjeva, u sumrak, na Duhove“ (roman, Beograd, 2009.);
• „Transantlantic mail“ (mejl prepiska sa Semezdinom Mehmedinovićem, Zagreb, 2009.);
• „Volga, Volga“ (novela, Zagreb, 2009.);
• „Roman o Korini“ (pripovetka, Beograd, 2010.);
• „Otac“ (roman, Beograd, 2010.);
• Zagrebačke kronike, novinarske hronike, kolumne, feljtoni (Beograd, 2010.);
• „Bosna i Hercegovina, budućnost nezavršenog rata“ (zajedno sa Ivanom Lovrenovićem, esej, intervju, Zagreb, 2010.);
• „Pamti li svijet Oscara Schmidta“ (projekti, skice, nacrti, Zagreb, 2010.);
• „Psi na jezeru“ (roman, Zagreb, 2010.);
• „Tango bal i druge priče“ (izabrane priče, Cetinje, 2010.);
• „Muškat, limun i kurkuma“ (eseji, Zagreb, 2011.);
• „Izabrane pjesme Nane Mazutha“ (pesme, Cetinje, 2011.);
• „Mačka, čovjek, pas“ (priče, Beograd, 2012.);
• „Wilimowski“ (neobjavljeni roman, pročitan i emitovan na Trećem programu Radio Beograda od 4. do 21. juna 2012, čitala Koviljka Panić);
• „Rod“ (Zaprešić, 2013.);
• „Tušta i tma“ (prepiska sa Svetislavom Basarom, Beograd, 2014.);
• „Levijeva tkaonica svile“ (Zaprešić, 2014.);
• „Sarajevo, plan grada“ (knjiga prva, Zaprešić, 2015.);
• „Drugi krug“ (prepiska sa Svetislavom Basarom, Beograd, 2015.);
• „Doboši noći“ (studija, Zaprešić, 2015.).

Neki Miljenkovi citati su

• „Ustaštvo je konstitutivni, istina krajnje negativni i sotonski, element našeg nacionalnog identiteta, kojeg ne možemo prekrižiti, ni poništiti, jer onaj tko to poništi, taj više nije Hrvat. Ne može se Nijemcem biti po Goetheu i Fassbinderu, a ne biti, još više od toga, po Adolfu Hitleru.“
• „Među ovim primitivnim i nepouzdanim svijetom, među nedovršenim balkanskim nacijama, naročito hrvatskom, koja je po mnogo čemu Nijemcima najbliža, ali je istovremeno i najviše balkanska i najslabije sebe svjesna, jedino mržnja zna biti sigurna u sebe, povijesno fundirana i civilizacijski utemeljena. Samo u mržnji, Hrvati su dostojni Nijemaca.“
• „SFRJ u kulturnom smislu ne samo da nije raspala nego se i ne može raspasti čak ni uz pomoć najgoreg nacionalizma.“

Privatni život

Živi sa Anom Bogišićem, profesorkom hrvatskog jezika i književnosti i lektorom u Jutarnjem listu.