Kosta Trifković

Biografija

Kosta Trifković bio je srpski pisac i jedan od najboljih komediografa svog vremena. Rođen je u Novom Sadu 20. oktobra 1843. godine, a umro je 19. februara 1875. godine u Novom Sadu. Trifković je pisao komedije o gradskom životu u Vojvodini koje su bile popularne u javnosti, a posebno njegova najbolja predstava „Izbiračica“.

Biografija

Rođen je kao Konstantin Trifković. U Novom Sadu započeo je školovanje, tu je završio osnovnu školu, kao i nižu gimnaziju. Odlazi u Vinkovce gdje je nastavio pohađanje gimnazije, a onda i u Pešti.

Pomorsku nautičku školu upisao je u Rijeci 1861. godine. Dvije naredne godine bio je mornar koji je putovao po Crnom moru. Razočarao se u mornarski zanat, koji mu u stvarnosti nije ni približno izgledao romantično, kako ga je zamišljao čitajući knjige.

Odlučio je da završi gimnaziju u Rijeci, što je uspio, 1864. godine. Pravo je izučavao u Požunu, Košicama i Debrecinu, pa je stoga obavljao dužnosti činovnika u novosadskoj opštini.

Od 1872. do 1874. godine bio je novosadski advokat. Tamo je u slobodno vrijeme pisao drame. Uskoro ga privlači velika strast prema pozornici, jednako i u kritici i u autorstvu. Pokušavajući da oporavi narušeno zdravlje odlazi u Italiju 1874. godine. Umro je sljedeće godine u Novom Sadu u 31. godini.

Karijera pisca

Karijeru pisca Kosta Trifković započeo je pisanjem pjesama. U doba romantizma slabo ko se bavio komedijom kao književnim rodom. Može se reći da je Jovan Sterija Popović bio izuzetak. Kosta Trifković se odlučuje za takav književni rod. On je ispunio jaz između Sterije-Popovića i nove škole.

Kosta se odlučuje za karijeru dramatičara komediografa. Volio je da čita pozorišne pisce drugih zemalja, pa se sa velikom voljom odlučio baviti pozorištem. Radio je pozorišne komade za Srpsko narodno pozorište. Najviše je u pozorištu radio zadnjih godina svog života. Na realan način je prikazivao ćudi srpske Vojvodine polovinom 19. vijeka.

U nizu je napisao oko petnaest pozorišnih dijela:

Godine 1871. napisao je „Mladost Dositeja Obradovića“, „Na Badnji dan“ i šaljive igre „Čestitam“ i „Školski nadzornik“.

„Na Badnji dan“ je pozorišno djelo od jednog čina u kome se prikazuje kako na jednog novosadskog neženju sudbonosno utiče Badnji dan. Njegov sluga će djelovati na to da će se glavni lik naći u iskušenju da pokuša promijeniti svoj život. Usamljenik i kockar tako će postati čovjek koji pomaže drugome i koji zna da pruži ljubav.

Iduće godine 1872. šaljive igre „Francusko-pruski rat“ i „Izbiračica“.

„Izbiračica“ je komedija koja se sastoji od tri čina, a po strukturi tri elementa. Pisac opisuje uobičajen, svakodnevni život, bez naznake bilo kakvih sukoba. Jedan događaj će uticati na promjenu ponašanja jednog lika, koji će rezultirati oštrim sukobom sa okolinom. Zadnji, treći element predstavlja povratak na prvobitno stanje, gdje se mir ponovo vraća.

Svakom liku pripisana je njemu svojevrsna osobina, drugačija od ostalih. Lik zabludjele osobe je glavni lik koji se sukobljava sa okolinom. Lik varalice dovodi do zablude glavnog lika, on je ujedno i pokretač radnje. Lik rezonera je onaj koji situacije i glavnog lika vraća u prvobitno stanje. Likovi pomagači su oni koji glavnog lika navode u različite pravce, odnosno vraćaju ga na pravi put ili usmjeravaju na pogrešan.

Ovo djelo po književnoj vrsti spada u komediju, po književnom rodu je drama. Tematika djela je ponašanje razmažene djevojke Malčike u izboru svojih prosaca. Nosi poruku da se dobro nagrađuje, a loše vrati lošim. Pisac pokazuje kako prolaze ljudi koji sebe precjenjuju.

Djelo spada u komediju, a to je vrsta drame u kojoj se humorom prikazuju negativne pojave u društvu ili negativne karakterne crte u ljudima kao što su na primjer sebičnost ili dvoličnost. Trifkovićeve komedije obiluju rijetkom vještinom komponovanja.

Godine 1873. napisao je šaljivu igru „Ljubavno pismo“ (cijela komika u ovom komadu kreće od toga što se jedno pismo slučajno nađe u džepu gdje mu nije bilo mjesto).

Svi ovi originalni radovi objavljeni su u „Zborniku pozorišnih dela“ (Novi Sad, od 1873. do 1891. godine), a „Srpska književna zadruga“ objavila je od 1892. do 1894. godine, u dvije knjige, naslova „Dramski spisi Koste Trifkovića“.

Trifković je uradio nekoliko prerađenih šaljivih igara: „Milo za drago“, 1870. godine; „Mila“, „Ni brigeša“,1872. godine; „Tera opozicija“ i „Pola vina pola vode“. Njegove prerade sa nemačkog, osim „Milo za drago“ i „Ni brigeša“, objavljene su u „Zborniku pozorišnih dela“.

Posthumno su objavljeni njegovi dramski pokušaji koji nisu izvođeni: „Vesele igre“, „Bratov sanduk“, „Osveta“ i „Šegrt Boža“. Trifković je napisao par pripovijetki: „Ivančin grob“ je objavljen u „Javoru“ 1874. godine. Godine 1875. objavio je „Mletačke tamnice“. Razne humorističke pripovijetke objavljuje u „Zastavi“ i „Javoru“. Posthumno su objavljeni u raznim časopisima nekoliko njegovih stihova.

Najbolje su Trifkovićeve male komedije u jednom činu koje su predstavljale prikaz srpskog građanskog društva oko 1870. godine u Novom Sadu. Vjerodostojno je prikazivao život malih ljudi, sa svim njihovim dobrim i lošim stranama, manama i strastima. Svojim predstavljanjem malograđanskog društva cilj mu je bio zabavljanje publike.

U njegovom ocrtavanju malog svijeta nije bilo ništa zlobno. Nije težio da bude satiričar, niti sociolog, svrha mu je bila kroz igru humora prikazati čovjeka, kakav je i sam bio. Često je čitao velike komediografe, a njegovo opredjeljenje bila je najobičnija komedija, odnosno komedija intriga.

Veoma vješto prikazuje zaplet događaja, drži interes publike, koji raste sa raspletom događaja, što rezultira zadovoljstvom gledalaca. U zapletanju intriga znao je da predstavi prigodan dijalog, da oslika stvarne situacije svog vremena. Bio je duhovit i prijatan pisac i čovjek sa ukusom. Sva njegova djela koja su izvođena bila su prijatna za gledanje, što je doprinijelo održavanju istih tih dijela i do danas na pozornici.

Među majstorima pozorišta iz devetnaestog vijeka bio je Jovan Sterija Popović, Jovan Subotić, Branislav Nušić, Ivo Vojnović i Kosta Trifković. Može se reći da su svi oni sljedbenici Jovana Sterija Popovića na ovom području, iako Kostine komedije intrige nemaju didaktičku svrhu.

Trifković opisuje ograničeno okruženje s dobrim humorom. Pozorišna djela Koste Trifkovića prevedena su na njemački, francuski, talijanski, mađarski, slovenski, bugarski i još neke jezike.

Bibliografija

• „Školski nadzornik“ (1872. godine)
• „Čestitam“ (1872. godine)
• „Francusko-pruski rat“ (1872. godine)
• „Izbiračica“ (1873. godine)
• „Ljubavno pismo“ (1874. godine)
• „Na badnji dan“ (1876. godine)
• „Pola vina, pola vode“ (1876. godine)
• „Mila“ (1884. godine)
• „Mladost Dositeja Obradovića“ (1894. godine)