Ivan Gundulić

Biografija

Ivan Gundulić je bio hrvatski pjesnik i dramski pisac. Rođen je 09. januara 1589. godine u Dubrovniku, gdje je i umro 08. decembra 1638. godine.

Gundulić je najznačajniji pjesnik dubrovačkog baroka. Slavu je stekao tokom života, a dobio je status klasičnog i kanonskog pjesnika. Njegova najznačajnija sačuvana djela su: „Pjesni pokorne kralja Davida“, „Suze sine razmetnoga“, „Dubravka“, „Osman“, „Arijadna“, „Dijana“, „Prozerpina“ i „Armida“. Mnoga njegova djela su zauvijek izgubljena, kao što su: „Čeretera“, „Galatea“, „Kleopatra“, „Koraljka od šira“, „Posvetilište ljuveno“ i „Adon“.

Njegovo stvaralaštvo tematizuje pitanja ljudske egzistencije i smisla života, odnosno smrti i života, probleme ljudske zajednice, odnos društva i pojedinca, istorijsku uslovljenost čovjeka i slično.

Djetinjstvo i školovanje

Ivan Gundulić je rođen u uglednoj vlastelinskoj porodici u ulici Lučarica u Dubrovniku. Ime njegovog oca bilo je Frano Dživov, koji je po zanimanju bio trgovac i službenik u državnoj upravi. Majka mu se zvala Dživa Gradić. Uz Gundulićevo ime ponekad se javljaju prezimena Plavčić i Plavković, a koja su nastala kao rezultat sečentističke mode prevođenja prezimena latinskog ili italijanskog korijena.

Gundulić je jako rano dobio nadimak Mačica zbog svog jako povučenog života, a ovaj nadimak naslijedili su njegovi sinovi. Školovao se u rodnom gradu. Pohađao je humanističku gimnaziju. Jedan od njegovih profesora u gimnaziji bio je latinski pjesnik i prevodilac Petar Palikuća. Pohađao je predavanja o poeziji i retorici u književnoj akademiji.

Privatni život

Gundulić je cijeli život proveo u Dubrovniku, u periodu katoličke obnove. Kućni prijatelj bio je sa piscem Nikolom Vitom Gučetićem, koji je pisao filozofske i estetske dijaloge bazirane na neoplatonizmu.

Godine 1627., nakon majčine smrti, naslijedio je kuće u Rudanovoj, Širokoj i Grbinoj ulici u Dubrovniku, kao i imanja u Župi, na Mljetu i u Konavlima.

Bio je oženjen Nikom Sorkočević sa kojom je imao tri sina i dvije ćerke. Jedan od sinova, Fran Gundulić, je bio poznati pjesnik i austrijski general. Srednji sin zvao se Šiško i takođe je bio pjesnik. Najmlađi sin, Mato, je napisao raspravu o hrišćanstvu u turskoj državi.

Gundulić je bio izrazito pobožan čovjek. Njegove dvije ćerke, Mada i Dživa, su pod njegovim uticajem snažne vjere u Boga postale časne sestre franjevačkog i benediktinskog reda.

Važio je za čovjeka tihe i mirne naravi, zatvorenog u sebe. Često je bio zamišljen i u brigama o budućnosti Dubrovnika. Više ozbiljan, nije bio sklon humoru, dobro je znao procijeniti ljudsku narav. U ljubavi i književnom radu je bio strastven.

Karijera

Gundulić je od 1608. godine u Velikom vijeću bio na dužnosti upravne i sudske vlasti. U periodu od 1615. do 1619. godine Gundulić je bio knez u Konavlima. U Senat je ušao 1634. godine, a četiri godine kasnije, neposredno prije smrti ušao je u sastav Malog vijeća.

Prema zapisima Kaznenog suda u Dubrovniku, Gundulić je u više navrata bio sudac Kaznenog suda. Njegova komunikacija sa strankama na sudu nikada nije bila neposredna. Sva uobičajena pitanja u procesu, po njegovom nalogu, postavljao je pisar.

Književna karijera

Gundulić je napisao mnoge melodrame u periodu od 1610. do 1620. godine. U predgovoru djela „Pjesni pokorne kralja Davida“ naslovivši svoje melodrame, dao je objašnjenje njihovog pisanja, koje se svodi na „porod od tmine“, a naslovi su: „Galatea“, „Posvetilište ljuveno“, „Čerera“, „Kleopatra“, „Adon“, „Koraljka od Šira“, „Arijadna“, „Prozerpina ugrabljena od Plutona“, „Dijana i Armida“. Samo posljednje četiri su sačuvane.

Analizom Gundulićevog početnog dramskog rada došlo se do saznanja da nije izvoran, nego da se radi o prevodima drama stranih pisaca. Ove drame su izvođene u Dubrovniku. „Arijadna“ je štampana 1633. godine, dok je u Dubrovniku izvođena mnogo godina prije (oko 1615. godine) od strane družine mladih vlastelina.

Drame „Arijadna“ i „Prozerpina“ obrađuju tematike grčke mitologije. „Arijadna“ je u svojoj osnovi mit o ćerki kretskog kralja Minosa. Dok je „Prozerpina“ napisana po mitu o Plutonovoj otmici ćerke božice Cerere, Prozerpine. Zapleti kulminiraju ljudskim i božanskim sukobima, te se alegorijski nameću aluzije pisca na dubrovački politički život njegovog vremena, što se tiče prve drame, dok druga, „Prozerpina“ je svojevrsna alegorija ciklične obnove života. Drame „Dijana“, i „Armida“ takođe su mitski tematizovane.

Gundulić se na osnovu svog dramskog književnog rada svrstava u začetnike libretistički tragikomedije hrvatske književnosti. Svoje melodrame, Gundulić je pisao u najčešće dvostruko rimovanim dvanaestercima i osmercima.

Gundulić je najpoznatiji po pisanju pjesama. Pjesma od 73 osmeračka katrena „Ljubovnik sramežljiv“ spada u njegovu ljubavnu liriku. Ova pjesma je izgrađena na motivu petrarkističke ljubavne lirike. Po stilskim izražajnim sredstvima i po sadržaju retoričkih figura, svrstava se u marinizam

Napisao je pjesme propasti porodice Komnena. Ove pjesme su izgubljene. Sačuvano je njegovih devet kraćih pjesama koje se nalaze u rukopisu „Osmana“ iz 1654. godine. To su lirske pjesme koje tematizuju prolaznost i nestalnost života.

Pjesma „U smrt Marije Kalandrice“ prema stilskim i estetskim karakteristikama pripisana je Gunduliću i objavljena je kao njegova pjesma u „Starim piscima hrvatskim“.

U Rimu je 1621. godine objavljeno Gundulićevo djelo „Pjesni pokorne kralja Davida“. Pjesmu je posvetio Maru Buniću, dubrovačkom vlastelinu. U posveti iznosi mišljenje o svojim prvim napisanim dramama i pjesmama i objašnjava zašto je ovu pjesmu dao na štampanje. Ovaj predgovor ili posveta je važan izvor podataka o njegovom najranijem stvaralaštvu. Pjesma je inspirisana filozofsko-teološkim strujama, a pisana je u osmeračkim katrenima.

Pjesma „Suze sina razmetnoga“ objavljena je  1622. godine. Ova pjesma je biblijsko-religiozne sadržine, iz Evanđelja po Luki. Najprije se grešni sin odmetne od oca, a kada se pokaje, sve mu biva oprošteno. Naglasak je na alegoriji o nemarnosti čovjeka prema Bogu. Napisana je u osmeračkim sestinama. Glavna ideja provlači motive karakteristične za barok, kao što su odnos fizičke i duhovne ljepote ili relativnost postojanja. Ova pjesma bila je inspiracija mnogim kasnije napisanim religioznim pjesmama, hrvatske književnosti.

Drama „Dubravka“ izvođena je u Dubrovniku 1628. godine. Ova mitološko-pastoralna drama sadrži najpoznatiji stih hrvatskog pjesništva: „O Lijepa, o draga o slatka slobodo“. Radnja se odvija u mitsko vrijeme, a zasniva se na svetkovini slobode koja se slavi u Dubravi, kada se vjenčaju najljepši momak i djevojka. Zaplet nastaje kada bogati, ali ružni Grdan, želi pod svaku cijenu Dubravku za sebe. Priča je to srećnog kraja, jer se u sve umiješa bog ljubavi Lero, te se Dubravka vjenča za najljepšeg i najplemenitijeg momka.

Alegorijsko tumačenje ovog djela odnosi se na grad Dubrovnik koga u drami predstavlja Dubravka, a Grdan predstavlja obogaćeni stalež građana. Ovoj klasično pastirskoj igri Gundulić je dodao i širi alegorijski politički smisao, gdje je Dubravka simbol slobodne i srećne države.

Isto tako, kroz dramu „Dubravka“, Gundulić je provukao neke od društvenih problema svoga vremena, kao što su neprilične ženidbe. Tako je sve društvene problematike predstavio kao moralno-etički sukob. Ova drama sadrži tri čina sa nekim dijelovima u stihovima koji se protežu od peterca preko osmerca, pa sve do dvanaesterca.

Gundulić je napisao viteško-junački ep „Osman“ nastao pod uticajem Tassova epa „Oslobođeni Jeruzalem“. Ispjevan je u dvadeset pjevanja, od kojih je zagubljeno četrnaesto i petnaesto pjevanje. Vođene su razne polemike o razlozima nepostojanja ovih središnjih pjevanja.

Ep se zasniva na pogibiji mladog sultana Osmana II u Carigradu 1622. godine. Istorijsku građu Gundulić je oblikovao u ep, sa isticanjem tri glavne fabule: Hoćimska bitka, putovanje dva turska podanika i pobuna janičara u Carigradu i Osmanova smrt.

Ep „Osman“ napisan je u osmeračkim katrenima. Gundulić je pisanjem ovog epa provukao mnoga pitanja o odnosu pojedinca u društvu, o istoriji i čovjeku, narodu i vlasti, o ljubavi i mržnji. Ep je 1826. prvi put pripremljen za štampanje i od tada se ovo djelo objavljuje sa dopunama središnjih pjevanja koja nedostaju. Mnogi poznati pisci su pisali dopune 14. i 15. pjevanja.

Godine 1844. dopunu je napisao Ivan Mažuranić i od tada se „Osman“ objavljuje sa tom dopunom. Ep „Osman“ preveden je na nekoliko jezika: italijanski, poljski, njemački, češki i mnogim drugim.

Po pjesničkim osobinama Gundulićeva djela svrstavaju se u književni barok. Kao istaknuti pjesnik svoga vremena, postao je član Akademije ispraznih u Napulju. Njegova djela „Suze sina razmetnoga“, „Dubravka“ i „Osman“ upisana su u antologiju hrvatske i evropske književnosti.

Kraj života i smrt

Ivan Gundulić je umro u Dubrovniku, nakon teške bolesti u svojoj 49. godini života. Sahranjen je u porodičnoj grobnici u franjevačkoj crkvi.

Nije dočekao da bude imenovan Knezom Dubrovačke Republike, jer je umro prije 50. godine.

Bibliografija

• „Pjesni pokorne kralja Davida“, s pjesmom „Od veličanstva Božjijeh“ (Rim, 1621. godine; Venecija, 1630., 1703. godine; Dubrovnik, 1828 godine)
• „Suze sina razmetnoga“ (Venecija, 1622., 1670., 1703. godine; Dubrovnik, 1628. godine)
• „Arijadna“, „Ancona“ (1633. godine; Dubrovnik, 1829., 1837. godine)
• „Osman“ (Dubrovnik, 1826. godine; Budim, 1827. godine)
• „Dubravka“ (Dubrovnik, 1837. godine; Zagreb, 1888. godine)
• „Djela“ (Zagreb, 1844.–1847. godine, Knjiga I „Osman s dopunom Ivana Mažuranića“, 1844. godine; Knjiga II „Različite pjesni“, 1847. godine)
• „Djela Ivana Frana Gundulića“, „Stari pisci hrvatski“ (knj. 9, Zagreb, 1877. godine)
• „Ivan Gundulić, izbor“, „Pet stoljeća hrvatske književnosti“ (knj. 12–13; Zagreb, 1962., 1964. godine)