Ivan Goran Kovačić

Biografija

Ivan Goran Kovačić bio je hrvatski pisac. Rođen je 21. marta 1913. godine u Lukovdolu, a umro je 13. jula 1943. godine u blizini Foče.

Ivan Goran Kovačić jedan je od najvećih hrvatskih pisaca 20. vijeka. Rođen je u Lukovdolu, gradu u Gorskom Kotaru, planinskom području zapadne Hrvatske. Njegovo srednje ime Goran je znak pripadnosti zavičaju.

Tokom  Drugog svjetskog rata, pridružio se partizanskim snagama u borbi protiv fašizma, zajedno sa pjesnikom Vladimirom Nazorom.

Njegovo najpoznatije djelo „Jama“, nalazi se među najvećim hrvatskim pjesmama ikad napisanih. Pjesmu je napisao za vrijeme rata, dok je služio u blizini grada Livna. Pjesma je napisana iz intelektualne i etičke odgovornosti koja osuđuje fašističke zločine koje čini njegova vlastita država. Ivan Goran Kovačić ubijen je od strane četnika u istočno-bosanskom selu kod Foče.

Njegov književni rad izvrstan je primjer anti-ratne poezije. Poruka protiv mučenja, masovnih ubistava i ratnih zločina je univerzalna i treba biti prevedena na sve jezike svijeta.

U njegovu čast, najstarija kulturna ustanova u Karlovcu „Gradska knjižnica“ Karlovac, nosi njegovo ime, a 1993. godine izdana je poštanska marka. Godine 1964. počeli su tradicionalni pjesnički susreti „Goranovo proljeće“ na kome se dodjeljuju književne nagrade „Goranov vijenac“ i „Goran za mlade pjesnike“. Postavljeni su mu spomenici u  Lukovdolu 1958. godine. i Zagrebu 1964. godine.

Lični život

Otac mu se zvao Ivan (Hrvat), a majka Ruža (Jevrejka). Svoj talenat je najvjerovatnije naslijedio od strica Vlade, sa kojim je u djetinjstvu provodio najviše vremena.

Goran je volio muziku, pa je tako kao mali naučio svirati na nekoliko instrumenata. Kada je imao deset godina umro mu je otac, a dvije godine poslije i sestra. Smrt je pojava koja ga prati cijeli život. Ona je ostavila traga na njega i njegovo stvaralaštvo.

Pohađao je gimnaziju u Karlovcu koju je završio 1932. godine. Potom odlazi na studij slavistike na Filozofskom fakultetu, koji pohađa do 1935. godine, kada ga napušta zbog siromaštva i slabog zdravstvenog stanja. Posvećuje se karijeri pisca i novinara.

U martu 1940. godine nastupao je na „Književnim večerima“ u Mariboru. Tada se sprijateljio sa Vladimirom Nazorom.

Bio je simpatizer HSS-a (Hrvatska seljačka stranka). Često je izražavao svoja stajališta o ratu, pa se 1942. godine priključuje kao volonter partizanima, zajedno sa Vladimirom Nazorom. Na ratovalištima napisao je svoja brojna književna djela.

U toku rata Goran je već bio bolestan od tuberkuloze, a Nazor je bio stariji čovjek, ali i dalje učestvuju u ratu.

Godine 1943. u istočnoj Bosni krio se od četnika, koji su ga pronašli i ubili. Njegovi posthumni ostaci nisu pronađeni, baš onako kako je poželio, sudeći po stihovima pjesme „Moj grob“.

MOJ GROB

U planini mrkoj nek mi bude hum,

Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,

 

Ljeti vjecan vihor, zimi visok snijeg,

Muku moje rake nedostupan bijeg.

 

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,

Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,

 

Da ne dopre do njeg pokajnički glas,

Strah obraćenika, molitve za spas.

 

Neka sikne travom, uz trnovit grm,

Besput da je do njeg, neprobojan, strm.

 

Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, –

I kada se vrati, nek poravna trag.

Karijera

Ivan Goran Kovačić bio hrvatski pjesnik, pisac, esejist, prevodilac i kritičar.

Radio je kao urednik u „Hrvatskom dnevniku“ od 1936. do 1940. godine. Bio je urednik „Novosti“ od 1936. do 1940. godine. Kada je uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska bio je upravnik pošte u Foči.

Književni rad počeo je još kao srednjoškolac, 1929. godine, proznim djelom „Ševina tužaljka“ koje je objavio u časopisu „Omladina“. Bio je i saradnik časopisa „Omladina“ od 1933. do 1937. godine.

U pjesničkoj zbirci „Lirika“ objavljenoj 1932. godine, našlo se par njegovih pjesama. Njegova prozna i pjesnička djela, kao i publicistički i kritički prilozi redovno su objavljivani u časopisima i listovima „Zora“, „Anđeo čuvar“, „Ilustrovani karlovački tjednik“, „Ilustrovani sarajevski tjednik“, „Mladost“, „Evolucija“, „Hrvatski list“, „Književnik“, „Jutro“, „Ljubljanski zvon“, „Proljeće“, „Smilje“, „Graničar“, „Naprijed“.

Pisao je na kajkavskom i štokavskom idiomu. Smrt je osnovna tema u većini Kovačićevih dijela, ali to nije odraz njega, njegove ličnosti ili životnog viđenja. Njegove melankolične strofe došle su iz vanjskih događaja – kao vlastitog i bratovog bolovanja od tuberkuloze ili ratnih strahota. Jure Kaštelan, jedan od Kovačićevih savremenika, rekao je kako je Kovačić sklon prema romantizmu i realizmu u svojoj poeziji, te da je imao snažnu percepciju života.

Kako motiv smrti dominira u djelima, tako se ističe i njegova prvrženost slabima i potlačenima. Djela pokazuju njegovu težnju za pravdom, te osudu onoga ko donosi nepravdu i mučenje.

Zbirka novela „Dani gnjeva“ objavljena je 1936. godine. Tema ove zbirke je težak život pastira, ratara i drvosječa. Oživljava selo i prikazuje idiličnu sliku ambijenta. Otkriva i tamnu sliku sela, te kroz radnju prožima humanizam i brižnost. U ovoj zbirci nalaze se sljedeće novele: „Vlak harmonika“, „Veliki osvetnik“, „Smrt u čizmama“, „Mrak na svijetlim stazama“, „Sedam zvonara majke Marije“, „Novele s ratnih dopisnica“ i „Probuđeni djedovi“.

Nije dovršio roman „Brod na potoku“ koji je objavljen u nedovršenoj formi 1937. i 1939. godine u „Hrvatskoj reviji“. Takođe, još jedan nedovršeni, objavljeni roman je „Božji bubanj“ u „Republici“ 1946. godine.

Pjesnička zbirka „Ognji i ruže“ posthumno je objavljena 1945. godine. Pjesme su napisane na gorskokotarskoj kekavštini. U njoj oslikava svijet djetinjstva, sela i zavičaja. Stihovi su vedri i ritmički organizovani. Koristi metaforu kao pjesničko stilsko sredstvo.

Propagandistički intonirane pesme „Mrzimo vas!“, „Komunističkoj partiji“ objavljene su u zbirci „Hrvatske pjesme partizanke“, 1943. godine. Ove pjesme odišu osjećanjem moralne odgovornoti.

Njegovo najpoznatije djelo je „Jama“ napisao za vrijeme rata 1943. godine, dok je služio u blizini Livna. Pjesma je napisana iz intelektualne i etičke odgovornosti koja osuđuje zločine koje čine ustaše. Ona je opisana kao metafora o stradalniku, mučeniku i žrtvi, koji oslijepljen preživljava bacanje u masovni grob. Njegov rad je primjer anti-ratne poezije s porukama o mučenju, masovnim ubistvima i ratnim zločinima.

Pjesma „Jama“ napisana je u deset simetričnih pjevanja u jedanaestercima, te raspoređena u rimovane šestine. Olikovana je u metaforičkoj slici visine sunca i dubine jame. Ova pjesma ujedno predsavlja i viziju vlastite sudbine, gdje pjesnik vidi život kao ponor, a svijet kao jamu. Dobija pozitivne kritike struke, koja smatra da je njegova inspiracija izvorna.

Napisao je dječiju zbirku pjesama „Za našu djecu“, koja se objavljuje u časopisima „Sfinga“ 1929. godine i „Rebus razonoda“ 1930. godine. Objavio je sedamdesetak zagonetki u časopisu „Mladost“ 1930. godine.

Pisao je reportaže, eseje, likovne, filmske i književne prikaze i komentare. Prozni esej „Strah od umjetnosti“, doživljava izdanje 1940 godine. U njemu piše o ratnim strahotama.

Uvršten je u brojne antologijske izbore, među kojima su „Novija hrvatska lirika“ (1942. godine), „Antologija novije kajkavske lirike“ (1958. godine), „Naša ljubavnica tlapnja“ (1992. godine), „Kip domovine“ (1996. godine), „Rieči sa zviranjka“ (1999. godine), „U sjeni transcendencije“ (1999. godine) i „Antologija hrvatske kratke priče“ (2001. godine).

Prevodio je pjesme s engleskog, francuskog, ruskog i slovenskog jezika. Njegova djela su prevođena na njemački, engleski, francuski, talijanski, ruski, češki, slovački, poljski, slovenski, makedonski, rumunjski, mađarski, grčki, bugarski, turski, albanski jezik i esperanto.

Bibliografija

• „Lirika“ (1932 godine)-suautori Josip Hitrec, Vladimir Jurčić i predgovor Mate Hanžeković
• „Dani gnjeva“ (1936., 1946. i 2000.godine)

Posmrtno objavljena:

• „Hrvatske pjesme partizanke“ (1943. godine)-suautor Vladimir Nazor
• ,Jama“, „Bari“ (1944. godine)
• „Ognji i rože“ (1945. godine)
• „Mrak na svijetlim stazama“ (1947. godine)
• „Sedam zvonara Majke Marije“ (1947. godine)
• „Izabrana djela“ (1951. godine)
• „Za našu djecu“ (1951. godine)
• „Smrt u čizmama“ (1956., 1964. godine)
• „Pjesme“ (1959. godine)
• „Poezija i proza“ (1963. godine)
• „Novele“, „Eseji i kritike“, „Pjesme“ (1967. godine)
• „Izbor iz djela“ (1973. godine)
• „Novele iz lukovdolskog zavičaja“ (1974. godine)
• „Novele, pjesme, eseji, kritike i feljtoni“, „Pet stoljeća hrvatske književnosti“ (1975. godine)
• „Poezija“ (1976. i 1982. godine)
• „Pjesme“ (1981. i 1987. godine)
• „Sabrana djela“ (1983. godine)
• „Pripovijetke“ (1994. godine)
• knjiž“Izabrane pjesme“ (1997. godine)