Dijego Maradona

Biografija

Dijego Armando Maradona (Diego Armando Maradona) je bio svjetski poznat legendarni argentinski profesionalni fudbaler i fudbalski trener. Rođen je 30. oktobra 1960. godine u Lanusu u Buenos Ajresu. Preminuo je 25. novembra 2020. godine u mestu Tigre u regiji Buenos Ajres.

Sa Brazilcem Peleom (Edson Arantes do Nascimento – Pelé) je 2000 . godine proglašen za najboljeg igrača 20. vijeka u izboru FIFA-e (Svjetska fudbalska federacija).

Veoma buran život svjetske zvijezde obilježile su „čarolije“ na fudbalskom terenu, ali i brojne afere mimo „travnatog tepiha“.

Maradona je, upravo zbog života običnog siromašnog klinca koji se vinuo do visina planetarne slave, bio tema mnogih dokumentarnih filmova, knjiga i tabloidnih članaka. Njegovo ime je zlatnim slovima upisano u istoriju svjetskog fudbala.

Porijeklo, djetinjstvo i obrazovanje

Potiče iz jedne od najsiromašnijih katoličkih porodica kvarta Vile Fjorito (Villa Fiorito) u Buenos Ajresu. Rođen je kao peto od osmoro djece (pet djevojčica i tri dječaka) Dalme Salvatore Franko (Dalma Salvadora Franco) i Dijega Maradone (Diego Maradona).

Majka, Dalma Salvatore (1930–2011), čiji je nadimak bio Dona Tota, je bila potomak italijanskih migranata koji su se, krajem 19. i početkom 20. vijeka, doselili u Argentinu.

Otac, Dijego Maradona Stariji (1927–2015), poznatiji kao Ćitoro (Chitoro), bio je porijeklom paragvajski Indijanac odnosno, Gvarani (naseljavaju istočni dio Paragvaja).

Oboje su odrasli u gradu Eskvina (Esquina) u provinciji Korijentes (Corrientes).

S obzirom na njihovo imovinsko stanje, pripadali su „diskamisadosima“ (discamisados) odnosno „ljudima bez košulja“, kako se u Argentini nazivaju ljudi koji su dio ekstremno siromašnog sloja društva.

Krajem 50-ih godina prošlog vijeka su se preselili u Buenos Ajres zbog boljih mogućnosti za posao. Da bi mogao mnogočlanoj porodici da obezbijedi minimum uslova za preživljavanje, Ćitoro je radio kao zidar, nosač, lađar, a kasnije i kao radnik u fabrici.

Dijego Armando Maradona je rođen 30. oktobra 1960. u Lanusu, a odrastao u Vila Fjoritou, sjevernom rubnom kvartu Buenos Ajresa. Nakon četiri kćeri, Dijego je bio prvi sin, a potom su stigla još dvojica, Hugo i Raul. Obojica su bili fudbaleri, ali ni blizu nivoa slavnog brata.

Armando je za treći rođendan od rođaka na poklon dobio svoju prvu fudbalsku loptu, sa kojom je stalno spavao da mu je neko ne bi ukrao. Ubrzo je postao „zaljubljen“ i predan fudbalskoj lopti i samoj igri.

Prema njegovim riječima, majka bi mu ponekad oduzimala loptu kako bi ga primorala da se fokusira na školu, ali je kasnije odustala shvativši da je fudbal Armandov poziv.

Roditelji su ga podržavali u pasiji prema fudbalu i nikada nisu propuštali nijednu utakmicu svog sina.

Djetinjstvo je proveo po kanalima i igrajući fudbal po okolnim poljanama. S obzirom da je odrastao u kući u kojoj nije bilo struje ni vode, zarađivao je kako god je mogao otvarajući vrata na taksi vozilima, prodajući polovne stvari koje je pronalazio na deponijama.

U školu je išao s improvizovanom loptom koju je napravio od starih krpa udarajući je sve vrijeme tako da ni u jednom trenutnu ne padne na zemlju, čak i kada je prelazio preko željezničkog mosta.

Školu, koju je sporadično pohađao, napustio je u 14. godini kako bi se fokusirao na fudbal. Direktor škole mu je dao prolazne ocjene za predmete na čijim časovima nije prisustvovao.

Karijera

Smatra se da je na Maradoninu karijeru najviše uticaja imao ujak Sirilo (Cirilo), pasionirani obožavalac fudbala i bivši golman kuba Korijentes (Corrientes).

Fransisko Korneho (Francisco Cornejo), skaut Argentinos juniorsa, zapazio je Armanda još kada je imao osam godina i kao klinac igrao u lokalnom klubu Crvena zvijezda (Estrella Roja).

Potom je talentovani Maradona pozvan na probu u klub Mali lukovi, juniorski tim Argentinos juniorsa“.

S obzirom da je Maradona građom bio sitniji i sporiji od svojih vršnjaka, ali daleko talentovaniji, rukovodstvo kluba je smatralo da ima više od osam godina, ali da je pothranjen.

Upravo zato Korneho je tražio Armandov rodni list kako bi se svi uvjerili u dječakove godine.

Da bi ga ojačali i poboljšali njegove fizičke predispozicije, uz dozvolu roditelja, Armanda šalju Kaču Paladinu (Cacho Paladino), doktoru sumnjive reputacije koji ga je podvrgao tabletama i injekcijama.

U jednom od intervjua, 1995. godine sam Paladino je priznao da je Armando poslije njegovog tretmana „izgledao kao najbolji trkaći konj“.

Sa 10 godina su ga slali na turnire za petnaestogodišnjake, pod lažnim imenima zato što je o njemu već počelo da se priča u fudbalskim krugovima.

Nedugo nakon toga, Maradona je počeo da zabavlja publiku na poluvremenima prvoligaških utakmica izvodeći majstorije sa loptom. O Armandu su, već u njegovoj 11. godini, počeli da pišu u nacionalnim novinama kao o velikom talentu i nadi argentinskog fudbala.

U prilog tome išla je i činjenica da su sa njim „Mali lukovi“ od marta 1969. godine ostvarili 136 uzastopnih pobjeda osvojivši nacionalni šampionat. Tokom tog perioda dobio je nadimak Zlatni dečko (El Pibe de Oro).

U to vrijeme Maradona je upoznao dječaka Horhea Siteršpilera (Jorge Cyterszpiler), čiji je deset godina stariji brat Huan Eduardo (Juan Eduardo) i igrač Argentinos juniorsa, preminuo zbog komplikacija uzrokovanim udarcem u prepone.

Njihovo prijateljstvo će kasnije odigrati bitnu ulogu u Maradoninom profesionalnom životu, pogotovo u finansijskom smislu, a Siteršpiler će postati prvi menadžer koji je Armandovo ime pretvorio u globalni biznis.

Deset dana prije svog 16. rođendana, tačnije 20. oktobra 1976. godine, Armando Maradona je debitovao kao igrač seniorske ekipe prvoligaša „Argentinos juniorsa“ protiv „Taljeresa“ iz Kordobe (Talleres de Córdoba).

Na fudbalski teren je izašao u dresu sa brojem 16 i ušao u istoriju kao najmlađi igrač argentinske prve lige (Primera division) svih vremena.

Samo par trenutaka nakon ulaska „provukao“ je loptu kroz noge Huana Dominga Kabrere (Juan Domingo Cabrera) iz „Taljeresa“, a taj potez ga je proslavio i ušao u legendu. Sam Maradona je godinama kasnije govorio da je upravo tog trenutka „osjetio da drži nebo na rukama“.

Svoj prvi prvoligaški gol je postigao samo dvije sedmice nakon 16. rođendana, tačnije 14. novembra 1976, u utakmici protiv „Marpaltensea“, tima iz San Lorenca. U timu „Argentinos juniorsa“ proveo je pet godina tokom kojih je postigao 115 golova za 167 nastupa.

U to vrijeme je Horhe Siteršpiler, kao Maradonin menadžer, uveliko radio na finansijskim aspektima fudbalerovog imidža koristeći sponzorstva i unosne ugovore sa svjetski poznatim brendovima kao što su „Puma“, „Coca-Cola“ i drugih.

Armando je 1981. godine potpisao ugovor sa prvoligašem Boka juniors (Boca juniors) vrijedan četiri miliona dolara. Ponude za prelazak u druge klubove bukvalno su dolazile sa svih strana, uključujući i primamljiv poziv „River plate“, čiji čelnici su mu garantovali status najplaćenijeg igrača kluba. Uprkos svemu, Maradona se ipak odlučio za Boka juniors, tim za koji je oduvijek želio da zaigra.

Potpis na ugovor sa Boka juniorsima je stavio 20. februara 1981. godine, a samo dva dana kasnije debitovao je u dresu novog kluba protiv dobro poznatog protivnika Taljeres de Kordoba, postigavši dva gola.

Maradona je 10. aprila iste godine prvi put u svojoj karijeri zaigrao na derbiju Superklasiko (Superclásico) protiv River plate na legendarnom stadionu „Bombonjera“ (La Bombonera). Boka je slavila rezultatom 3:0, uključujući i Maradonin pogodak.

Uprkos lošim odnosima Maradone i trenera Silvija Marcolinija (Silvio Marzolini), Boka je te godine uspjela da se dokopa naslova šampiona Argentine, a to će ujedno biti jedna i jedina Armandova titula koju je osvojio u argentinskom prvenstvu.

Nakon Svjetskog prvenstva 1982. godine, Maradona je u junu mjesecu stavio potpis na ugovor sa španskom Barselonom za, tada rekordan, iznos od pet miliona funti.

Već naredne godine, pod trenerskom palicom Cezara Luisa Menotija (César Luis Menotti), Barselona je sa Maradonom osvojila španski Kup kralja (Copa del Ray), pobijedivši Real Madrid, te Superkup Španije (Supercopa de España) savladavši Atletik Bilbao.

Maradona je uspio da postigne ono što niko u Barseloni prije njega nije, a to je da ga za nevjerovatan potez na terenu poštovanje aplauzom i ovacijama nagrade navijači suparničkog tima. Desilo se to 26. juna 1986. godine na utakmici protiv Real Madrida,  čuvenom derbiju El Klasiko (El Clasico).

Naime, Armando je tada driblingom prošao pored golmana Reala, a potom se zaustavio nadomak gola pustivši da ispred njega i lopte prokliže Madridov defanzivac koji je pokušao da ga zaustavi u napadu i postigao pogodak koji je navijače cijelog stadiona digao na noge.

Ovakav znak poštovanja suparničkih navijača poslije njega su zaslužili još samo Ronaldinjo (Ronaldinho) novembra 2005. i Andres Injesta (Andrés Iniesta) 2015. godine.

Vrijeme koje je proveo u Barseloni za Maradonu je bio veoma težak period kako zbog bolesti tako, i zbog povreda, ali i incidenata na terenu.

Zbog loma skočnog zgloba na jednoj od utakmica, karijera mu je bila pod velikim znakom pitanja. Ipak, uspio je da prebrodi sve prepreke i već nakon tri mjeseca da se vrati na teren.

Direkno je bio umiješan i u haotičan epilog utakmice protiv ekipe Atletik Bilbaoa u borbi za trofej Kupa Kralja 1984. godine na stadionu Santijago Bernabeu (Santiago Bernabéu).

U sezoni 1986/1987, u koju je zakoračio kao šampion planete s Argentinom, postao je i prvak Italije. Prva takva titula u istoriji Napolija. Do istog trofeja je odveo klub podno Vezuva i na ljeto 1990.

Na vrhuncu uspješne karijere, počeo je da koristi ogroman novac na narkotike. Klub ga je kažnjavao zbog propuštenih treninga i utakmica, a na to se nadovezala priča o vanbračnom sinu, te navodne veze sa mafijom.

S obzirom da je „pao“ na kokain, 15 mjeseci je imao zabranu igranja zbog čega se rastao sa Napolijem 1992. Tražili su ga tad i Real i Olimpik Marsej, ali je potpisao za Sevilju u kojoj je proveo godinu dana, a onda karijeru počeo da privodi kraju u argentinskom Njujelsu i Boki za koju je odigrao dvije posljednje sezone.

U međuvremenu je igrao i na još dva Mundijala.

Maradona je 1990. godine promašio penal protiv Jugoslavije u četvrtfinalu, ali je njegova Argentina ipak prošla dalje. Ipak, u finalu joj je titulu preuzela Zapadna Njemačka, da bi 1994. burnu reprezentativnu karijeru okončao nedugo poslije gola Grčkoj.

Naime, otkriveno je da se dopingovao baš poslije utakmice sa Nigerijom, na kojoj je asistirao kod oba pogotka, za 2:1 „Gaučosa“.

Nakon fudbalske karijere radio je kao stručno TV lice, trener i selektorsku Argentine.

Posljednji meč odigrao je 1. septembra 2014. godine i to u revijalnom delu „Susreta za mir“ u Rimu.

Klubovi u kojima je Maradona igrao

Seniorski klubovi:

• 1976 – 1981. Argentinos juniors – 166 utakmica, 115 golova
• 1981 – 1982. Boka juniors – 40 utakmica, 28 golova
• 1982 – 1984. Barselona – 36 utakmica, 22 gola
• 1984 – 1991. Napoli – 188 utakmica, 81 gol
• 1992 – 1993. Sevilja – 26 utakmica, pet golova
• 1993. Njuels Old Bojs – sedam utakmica, nula golova
• 1995 – 1997. Boka juniors 30 utakmica, sedam golova.

Za reprezentaciju Argentine od 1977 – 1994. odigrao je  91 utakmicu i postigao 34 gola.

Privatni život

Maradonin privatni život, kao i fudbalska karijera, bio je pun uspona i padova. Pratile su ga brojne afere i problemi.

Njegova prva supruga je bila Klaudija Viljafane (Claudia Villafañe) sa kojom se upoznao kada je imala samo 17 godina. 1989. godine oženio se svojom dugogodišnjom vjerenicom sa kojoj je bio u braku do 2004.

Klaudija, koja je rodom iz Buenos Ajresa, rođena je 1962. godine, a postala je TV ličnost i producent.

I nakon razvoda često su viđani zajedno na javnim mjestima. U braku su dobili dvije kćerke – Dalmu i Đaninu.

Maradona je 2018. godine tužio svoju bivšu ženu zbog sumnje da mu je ukrala pare i pokupovala stanove na Floridi.

Nikada se nije ženio drugi put, ali je bio u vezi sa Rosijom Olivom sa kojom se upoznao 2012. godine. Dvije godine kasnije vjerili su se, ali su raskinuli 2018. godine prije vjenčanja.

U medijima se često raspravljalo o tome koliko djece je imao slavni fudbaler.

Tokom sudskog postupka priznao je da je vanbračni otac Dijegu Sinagru (Diego Armando Maradona Sinagra), koji je rođen nakon afere koju je imao tokom igranja za Napulj.

Takođe je imao kćerku Janu iz veze s Valerijom Sabalain (Valeria Sabalain), te sina Dijega Fernanda (Diego Fernando) kojeg je dobio u vezi s posljednjom životnom partnerkom Veronikom Ohedo (Veronica Ojedo).

Neki mediji su pisali da je Maradona priznao i troje kubanske djece iz perioda kad je bio na liječenju od kokaina.

Nezdrav način života ostavio je posljedice na njegovo zdravlje i izgled. U jednom trenutku je imao čak 130 kilograma, pa je morao na operacije i dijete.  Imao je problema i sa hepatitisom, zavisnošću od alkohola.

Dijego Maradona preminuo je 25. novembra 2020. godine u Buenos Ajresu poslije srčanog udara, dok se oporavljao od operacije glave. Okolnosti pod kojima je izgubio život i dalje su misterija. Njegov doktor je osumnjičen da je nesavjesnim liječenjem doprinio smrtnom ishodu.

U Argentini je nakon njegove smrti proglašena trodnevna žalost, a brojni obožavaoci su se opraštali od fudbalske legende.

Hiljade ljudi su izašle na ulice u Argentini kako bi odali posljednju poštu Maradoni, a cvijeće i svijeće ostavljani su ispred njegove kuće iz djetinjstva i bivšeg kluba „Boka juniors“.

Mnogi su čekali satima da dođu na red i potom bacali cvijeće, dresove i ostale manje darove u pravcu kovčega.

Sahranjen je u Buenos Ajresu u krugu porodice. Javnost je bila iznenađena činjenicom da je sahrani prisustvovala bivša supruga Klaudija, a njegovoj tadašnjoj djevojci je bilo zabranjeno da dođe.

Sin Dijego mlađi bio je spriječen da iz Napulja doputuje, zbog pozitivnog testa na korona virus.

Argentinska fudbalska legenda Dijego Maradona sahranjen je nedaleko od mjesta na kojem počivaju njegovi roditelji u Buenos Ajresu.

Procjenjuje se da je Maradonina imovina vrijedna između 75 i 100 miliona dolara. Poznato je samo kako je na bankovnom računu ostalo oko 100 000 dolara, a sve ostalo su nekretnine, pokretnine i marketinška prava na njegovo ime, lik i djelo.

Zanimljivosti

Dijego je tokom svog života često dobijao automobile na korišćenje ili u svojinu, od vlasnika i rukovodilaca klubova gdje je igrao ili radio.

Najviša zgrada na svijetu Burdž Kalifa, koja se nalazi u Dubaiju, osvijetljena je likom Dijega Maradone.

Stadion „Unico de la Plata“, na kojem je Dijego Maradona radio kao trener do pred smrt od 25. novembra 2021. godine nosi ime tog legendarnog argentinskog fudalera.

Jedan stadion u Buenos Airesu Argentinos Juniors, još od 2004. godine nosi ime Maradone.

Stadion Napolia San Paolo u Italiji, takođe je promijenio naziv u „Dijego Armando Maradona“.

Grobar koji se slikao pored tijela Dijega Armanda Maradone ubijen je i bačen u kontejner.

Vrhovni sud Italije donio je odluku da se Dijegu Armandu Maradoni opovrgnu potraživanja od 34 miliona funti zbog neplaćanja poreza u ovoj zemlji.

Još 2006. godine policija je zaplijenila Maradonin nakit i Roleksov sat nakon što je Argentinac posjetio Napulj.